Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 2.

¹ Kratko vrijeme, prije nego uze Gospod Iliju u vihoru na nebo, ostavi Ilija s Elišejem Gilgalu.

² Ilija zamoli Elišeja: "Ostani ovdje! Gospod šalje mene u Betel." A Elišej odgovori: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako siđoše u Betel.

³ Učenici proročki, što su živjeli u Betelu, dođoše k Elišeju i upitaše ga: "Znaš li, da će Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe?" On odgovori "Jest, znam; šutite!"

⁴ I još jedanput zamoli ga Ilija: "Elišej, ostani ipak ovdje! Gospod šalje mene u Jeriho." A on odgovori: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako dođoše u Jeriho.

⁵ Učenici proročki, što su živjeli u Jerihu, pristupiše k Elišeju i upitaše ga: "Znaš li, da će Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe?" On odgovori: "Jest, znam, šutite!"

⁶ Opet ga zamoli Ilija "Ostani ipak ovdje! Gospod posla mene na Jordan." A on odgovori: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako nastaviše svoj put obojica zajedno.

⁷ Pedeset učenika proročkih išlo je za njima, ali ostadoše po strani u nekoj udaljenosti, kad oni obojica ustaviše se kod Jordana.

⁸ Ilija uze plašt svoj, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane, te prijeđoše obojica po uhu.

⁹ Kad su bili prijeko, reče Ilija Elišeju: "Moli samo, ako ti imam još što učiniti, prije nego se uzmem od tebe k Elišej odgovori: "Neka bi dvije trećine duha tvojega prešle na mene!"

¹⁰ Onaj reče: "Išteš veliku stvar. Ako me vidiš kad se uzmem od tebe, bit će ti tako, inače ne."

¹¹ Dok su dalje išli razgovarajući se, dođoše ujedanput ognjena kola s ognjenim konjima i rastaviše ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba.

¹² Kad to vidje Elišej, povika glasno: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" Kad ga više ne vidje, uze haljine svoje i razdrije ih na dvoje.

¹³ I podiže plašt, što je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana.

¹⁴ Ovdje uze plašt, što je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: "Gdje je sad Gospod, Bog Ilijin?" I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i prijeđe Elišej.

¹⁵ Kad učenici proročki iz Jeriha vidješe to s druge strane, povikaše: "Duh Ilijin počinu na Elišeju!" Oni mu odoše u susret, baciše se pred njim na zemlju ničice

¹⁶ I rekoše mu: "Sluga tvojih ovdje ima pedeset junaka. Neka oni idu i traže tvojega gospodara! Možda ga je odveo Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo brdo ili u koju dolinu." A on odgovori: "Ne šaljite ih!"

¹⁷ A kad su jednako navaljivali na njega, izjavi: "Pošljite ih samo!" I poslaše pedeset ljudi. Oni su ga tražili tri dana, ali ga ne nađoše.

¹⁸ Kad se vratiše k njemu - on je bio još u Jerihu - reče im: "Nijesam li vam rekao, da ne ide te?"

¹⁹ A stanovnici grada rekoše Elišeju: "Položaj je grada doduše dobar, kako vidiš, gospodaru; ali je voda zla. Zato okolica uzrokuje pobacivanja."

²⁰ On odgovori: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" Kad su mu je bili donijeli,

²¹ Izađe on na izvor, baci u njega so i reče: "Ovako veli Gospod: Ozdravljam ovu vodu. Od sada neće ona više uzrokovati ni smrti ni pobacivanja."

²² Tako postade voda zdrava do današnjega dana po riječi, što ju je bio rekao Elišej.

²³ Odanle otide u Betel. Kad je išao putem, izađoše mala djeca grada, i rugala mu se i vikala mu; Hodi, ćelo; hodi, ćelo!"

²⁴ On se obazre, i kad ih vidje, prokle ih u ime Gospodnje. Tada izađoše dvije medvjedice iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece između njih.

²⁵ Odatle otide na Karmel i odatle se vrati u Samariju.

← Glava 1.

Druga knjiga o kraljevima (Šarić)

Glava 3. →