Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 19.
| Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |
1 Kad je to čuo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obuče pokorničku odjeću i ode u hram Gospodnji.
2 Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Šebnu i starješine svećenstva posla, isto tako obučene u pokorničku odjeću, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
3 Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: Dan nevolje, kazne i pogrde današnji je dan, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
4 Možda čuje Gospod, Bog tvoj, sve riječi vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu živomu, te ga kazni zbog riječi, što ih je čuo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se još nalazi!"
5 I kad sluge kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
6 Odgovori im Izaija: "Javite ovo gospodaru svojemu: Ovako veli Gospod: Ne plaši se od riječi, što si ih čuo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga!
7 Evo, ja ću mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti, da pogine od mača."
8 Na povratku nađe vrhovni peharnik kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je naime bio čuo, da je ovaj otišao od Lakiša.
9 I kad je ovome došlo do ušiju za Tirhaku, kralja etiopskoga, da je izašao u boj proti njemu, posla opet poslanike k Ezekiji i zapovjedi:
10 "Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: "Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega se uzdaš misleći, da neće Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu!
11 Sam si čuo, što su učinili kraljevi asirski svima zemljama potrvši ih sasvim. A ti da se izbaviš?
12 Jesu li možda bogovi naroda, koje satrše oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance, Resefce i Edence u Telasaru?
13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?"
14 Ezekija primi pismo od poslanika. Kad ga je bio pročitao, otide u hram Gospodnji i razvi ga tamo pred Gospodom.
15 Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako: "Gospode, Bože Izraelov! Ti imaš prijestolje nad kerubinima. Ti si jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si onaj, koji je stvorio nebo i zemlju.
16 Prigni, Gospode, uho svoje i čuj! Otvori, Gospode, oči svoje i vidi! Pripazi na riječi, što mi ih ovdje šalje Senaherib, da se naruga živomu Bogu!
17 Istina je doduše, Gospode, da su kraljevi asirski opustošili narode i zemlje njihove
18 I bogove njihove pobacali u oganj. Ali to i nijesu bili bogovi, nego djelo ruke čovječje, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti.
19 A sad, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji, da si ti, Gospode, jedino Bog!"
20 I posla Izaija, sin Amosov, Ezekiji ovu vijest: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Molitvu, koju si mi upravio radi Senaheriba, kralja asirskoga, uslišio sam.
21 Ovu riječ izreče Gospod za njega: "Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jerusalema.
22 Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu!
23 Pogrdio si preko poslanika svojih Gospoda. Ovako si mislio: "Šilom kola svojih popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Srušio sam visoke cedre, najljepše čemprese. Prodro sam sve do najvišeg vrhunca, u šume najbogatije njegove.
24 Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam stopama svojim sve rijeke egipatske.
25 Zar nijesi još čuo? Odavno sam ja to spremio, od iskona sam to zasnovao, a sad puštam da se to zbude, da pretvoriš tvrde gradove u puste ruševine.
26 Nemoćni zadrhtaše stanovnici njihovi i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, što se osuši, prije nego dozori.
27 Znam tvoje ustajanje i sjedenje, dobro poznam hodanje tvoje i dolaženje tvoje, i kako sada bjesniš na me.
28 Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do ušiju mojih, zato ću brnjicu svoju metnuti na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim si došao.
29 A ovo neka ti bude znak: ove će se godine jesti, što samo od sebe naraste, i druge godine, što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte plodove njihove!
30 Štogod tada preostane od kuće Judine, potjerat će opet žile ozdo i donijeti plod ozgo.
31 Jer će iz Jerusalema izaći ostatak, četa, što se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospoda nad vojskama to će proizvesti.
32 Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: Neće provaliti u ovaj grad i neće ubaciti ovamo strijelu. Neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
33 Vratit će se putem, kojim je došao. Neće provaliti u ovaj grad! Tako glasi riječ Gospodnja.
34 Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."
35 Iste noći izađe anđeo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše ih sve kao mrtve lešine.
36 Odmah se podiže Senaherib, kralj asirski, i otide kući. Ostade u Ninivi,
37 Kad se je jedanput klanjao u hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Esar-Hadon postade kralj mjesto njega.
| Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |