Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 17.
Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |
1 U dvanaestoj godini kraljevanja Ahazova nad Judom postade Hošea, sin Elin, u Samariji kralj nad Izraelom za devet godina.
2 On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, iako ne u onoj mjeri kao kraljevi Izraelovi, koji su bili prije njega.
3 Proti njemu izađe Salmanasar, kralj asirski. Hošea mu se podvrže, te mu je plaćao danak.
4 Ali kad kralj asirski vidje, da je Hošea bio nevjeran - on je naime bio poslao poslanike k Sou, kralju egipatskomu i nije platio danka kralju asirskomu kao svake godine - tada ga kralj asirski dade uhvatiti i u tamnicu baciti.
5 I podiže se kralj asirski proti svoj zemlji, dođe pred Samariju, i opsjedao ju je tri godine.
6 U devetoj godini Hošeine vladavine osvoji kralj asirski Samariju, odvede Izraele u sužanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.
7 To se dogodi, jer se Izraelci ogriješiše o Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, kralja egipatskoga, i jer su Štovali tuđe bogove.
8 živjeli su po običajima pogana, koje je bio Gospod odagnao ispred Izraelaca, i po običajima kraljeva Izraelovih, koji su ih bili uveli,
9 Izraelci počiniše proti Gospodu, Bogu svojemu, stvari, što nijesu bile prave: podigoše sebi žrtvene uzvisine po svim mjestima svojim od kule stražarske do utvrđenoga grada.
10 Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postaviše likove i aštarte.
11 Žrtvovali su tamo na visinama kao pogani, koje je bio Gospod odagnao ispred njih, i činili su zle stvari, čime su dražili Gospoda na mržnju.
12 Služili su idolima, za koje im je bio rekao Gospod: "To ne smijete činiti!"
13 Gospod je dao opominjati Izraela i Judu preko svih svojih proroka, preko svih vidjelaca i govorio: "Vratite se sa svojega zla puta i držite moje zapovijedi i propise točno po zakonu, što sam ga naložio ocima vašim, i po onome, što sam vam zapovjedio preko svojih sluga, proroka!"
14 Ali ne poslušaše, nego se pokazaše tvrdovrati kao oci njihovi, koji se nijesu pouzdavali u Gospoda, Boga svojega.
15 Oni prezreše zakon njegov i zavjete njegove, što ga je bio učinio s ocima njihovim, i opomene njegove, što ih je upravio njima, trčali su za ništavim idolima, tako da sami padoše u ništavost, i za poganima, koji su stanovali oko njih, premda im je Gospod bio zabranio, da ne čine kao oni.
16 Oni ostaviše sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, načiniše sebi livene likove, dva teleta, napraviše aštarte, klanjali su se svoj vojsci nebeskoj i služili su baalu.
17 Puštali su da njihovi sinovi i kćeri idu kroz oganj, davali se na vračanje i gatanje i predavali se da čine što se nije dopadalo Gospodu, i da ga tako draže na gnjev.
18 Tada se Gospod razgnjevi vrlo na Izraela i odbaci ga od lica svojega. Ništa ne preosta osim jedino pleme Judino.
19 Ali i Juda nije držao zapovijedi Gospoda, Boga svojega, nego je živio po običajima, što su ih bili uveli u Izraelu.
20 I tako Gospod odbaci sav rod Izraelaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljačkašima, dok ih ne odbaci od lica svojega.
21 Kad on odcijepi Izraela od kuće Davidove, i oni učiniše kraljem Jeroboama, sina Nebatova, odbi Jeroboam Izraele od Gospoda i navede ih na grijeh težak.
22 Izraelci su hodili u svim grijehima, što ih je bio počinio Jeroboam I ne odstupiše od njih,
23 Dok Gospod ne odbaci Izraele od lica svojega, kao što se je prijetio preko svih svojih sluga, proroka, i Izraela odvede iz zemlje u Asiriju u sužanjstvo, što traje do današnjega dana.
24 Kralj asirski dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih mjesto Izraelaca u gradovima Samarije. Oni zaposjednuše Samariju i nastaniše se u gradovima njezinim.
25 U prvo vrijeme, kad su stanovali tamo i Gospoda nijesu Štovali, posla Gospod lavove među njih, koji ih poharaše.
26 Javiše kralju asirskomu: "Narodi, što si ih odveo i naselio u gradovima Samarije, ne poznaju zakonitoga štovanja Boga one zemlje. Zato ovaj posla na njih lavove, koji ih ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje."
27 Kralj asirski zapovjedi: "Dovedite tamo jednoga od svećenika, Što ste ih odanle odveli! Taj neka tamo ode, tamo se naseli i neka ih uputi u zahtjeve Boga one zemlje!"
28 I tako dođe natrag jedan ad svećenika, što su ih bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i učio ih je, kako bi imali štovati Gospoda.
29 Ali svaki narod načini sebi svojega vlastitog boga i namjesti ga u hramove visina, što su ih bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima, gdje se je nastanio.
30 Ljudi iz Babilona napraviše sebi Sukot-Benota, oni iz Kute Nergala, oni iz Hamata Ašimu,
31 Oni iz Ave napraviše sebi Nibhaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su djecu svoju u čast Adrameleku i Anameleku, bogovima sefarvajimskim.
32 Usto su štovali i Gospoda i postaviše sebi iz svoje sredine ljude za svećenike visina, koji su žrtvovali za njih u hramovima visina.
33 Štovali su dakle Gospoda i služili ujedno svojim bogovima po običaju onih naroda, iz kojih su ih bili odveli.
34 Do današnjega dana rade po svojim prijašnjim običajima. Ne štuju Gospoda i ne rade po svojim propisima i pravilima, i po zakonu i zapovijedi, što ju je Gospod dao sinovima Jakova, kojega nazva Izraelom,
35 S kojima Gospod učini zavjet i kojima je bio ovako zapovjedio: "Ne smijete štovati drugih bogova niti im se klanjati, služiti im i žrtve im prinositi,
36 Nego Gospoda, koji vas je izveo iz Egipta silom velikom i mišicom podignutom, njega imate štovati, njemu se klanjati i njemu žrtvovati.
37 Propise i pravila, zakone i zapovijedi, što vam ih je napisao, imate vazda točno ispunjavati. Druge bogove ne smijete štovati.
38 Zavjet, što ga je učinio s vama, ne smijete zaboraviti, niti druge bogove štovati,
39 Nego imate štovati samo Gospoda, Boga svojega. Tada će vas on izbaviti iz ruke svih neprijatelja vaših."
40 Ali oni nijesu bili to poslušali, nego činiše po svojemu prijašnjem običaju.
41 Tako su štovali ovi narodi Gospoda, a služili su ujedno i svojim idolima. I djeca njihova i djeca djece njihove čine do današnjega dana tako, kako su činili oci njihovi.
Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |