Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 36.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
Glava . →
|
1 Narod zemlje uze Joahaza, sina Josijina, i učini ga mjesto oca njegova kraljem u Jerusalemu.
2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu.
3 Kralj egipatski svrže ga u Jerusalemu i nametnu zemlji globu od što talenata srebra i jedan talenat zlata.
4 Tada postavi kralj egipatski njegova brata Elijakima kraljem nad Judom i Jerusalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa sobom i odvede ga u Egipat.
5 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu.
6 Tada dođe proti njemu Nebukadnezar, kralj babilonski, i stavi ga u gvozdene verige, da ga odvede u Babilon.
7 I jedan dio posuđa hrama Gospodnjega odnese Nebukadnezar u Babilon i metnu ga u palaču svoju u Babilonu.
8 Ostala povijest Jojakimova, gadna djela, što ih je počinio, i sve, što mu se dogodilo, stoji zapisano u knjizi o kraljevima Izraelovim i Judinim, Njegov sin Jojakin postade kralj mjesto njega.
9 Bilo je Jojakinu osam godina, kad postade kralj, i vladao tri mjeseca i deset dana u Jerusalemu. Činio je, što se nije dopadalo Gospodu.
10 U idućoj godini dade ga kralj Nebukadnezar odvesti u Babilon zajedno s dragocjenim posuđem hrama Gospodnjega. Kraljem nad Judom i Jerusalemom učini njegova brata Zedekiju.
11 Bila je Zedekiji dvadeset i jedna godina, kad postade kralj. Vladao je jedanaest godina u Jerusalemu
12 Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu. Ne ponizi se pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio po nalogu Gospodnjem,
13 Usto otpade od kralja Nebukadnezara, kojemu je bio zakleo vjernost Bogom, ostade tvrdovrat i nepokoran i ne obrati se Gospodu, Bogu Izraelovu.
14 I svi vrhovni svećenici zajedno s narodom počiniše tolike nevjernosti svakojakim poganskim grdobama idolskim i oskvrniše hram Gospodnji, koji je bio dao sebi posvetiti u Jerusalemu.
15 I Gospod, Bog otaca njihovih, slao je k njima neprestano opomene preko glasnika svojih, jer mu je bilo Mao naroda i stana njegova.
16 A oni su se rugali glasnicima Božjim, prezirali su opomene njegove i smijali se prorocima njegovim, dok se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov tako, te više nije bilo spasenja.
17 I pusti da dođe na njih kralj kaldejski, koji pobi mačem mladiće njihove u svetom hramu njihovu. Ne sačuvaj ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke.
18 I sve posuđe hrama Božjega, veliko i malo, blago hrama Gospodnjega i blago kraljevo i vrhovnih činovnika njegovih - sve on odnese u Babilon.
19 Hram Božji spališe, zid jerusalemski srušiše i sve palače popališe, tako da svi dragocjeni predmeti propadoše u njemu.
20 Potom sve, što je bilo umaklo maču, odvede u ropstvo u Babilon. Moradoše njemu i sinovima njegovim robovati, dokle ne nasta kraljevstvo perzijsko.
21 Da bi se ispunila riječ Gospodnja, koja je bila izašla preko Jeremije "Dok zemlja nije bila iznosila subotne godine svoje. Za sve vrijeme svojega opustošenja imala je mir, dok se ne navrši sedamdeset godina.
22 U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira - da se ispuni obećanje Gospodnje, koje navijesti Jeremija - nadahnu Gospod perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu kraljevstvu svojemu i raspisa ovo:
23 "Ovako veli Kir, kralj perzijski: Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, Gospod u nebu. I on mi je naložio, da mu sagradim hram u Jerusalemu u Judeji. Tko između vas sviju pripada narodu njegovu, neka ide gore s blagoslovom Gospoda, Boga svojega!"
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
Glava . →
|