Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 30.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
1 Potom posla Ezekija poslanike k svemu Izraelu i Judi, i napisa Efraimu i Manasehu pisma, da bi došli u hram Gospodnji u Jerusalem, da proslave blagdan Pashe Gospodu, Bogu Izraelovu.
2 Kralj i knezovi njegovi i sva skupština narodna bili su odlučili da održe blagdan Pashe u drugom mjesecu.
3 Jer ga nijesu bili mogli slaviti u propisano vrijeme, budući da se nijesu bili svećenici u propisanom broju za to posvetili i narod se još nije bio skupio u Jerusalem.
4 Kako se je to činilo pravo kralju i svoj zajednici.
5 Zato zaključiše da oglase poziv po svemu Izraelu od Beeršebe do Dana, neka dođu da održe blagdan Pashe Gospodu, Bogu Izraelovu, jer se nije bio više držao uz opće učešće, kako je to bilo propisano.
6 I tako otidoše glasnici s pismima iz ruke kralja i njegovih knezova po svemu Izraelu i Judi naokolo i objaviše po zapovijedi kraljevoj: "Sinovi Izraelovi, povratite se natrag Gospodu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, da se on opet obrati k vama, koji ste umakli vlasti kraljeva asirskih i još ste preostali!
7 Ne budite kao oci vaši i braća vaša, koji su nevjerno radili proti Gospodu, Bogu otaca svojih, tako da ih je predao uništenju, kako ste to doživjeli!
8 Ne budite dakle tvrdokorni kao oci vaši, nego pružite ruku Gospodu i dođite k svetištu njegovu, što ga je posvetio zauvijek, i služite Gospodu, Bogu svojemu, da se odvrati od vas žestoki gnjev njegov!
9 Jer ako se obratite Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši naći milosrđe u onih, koji ih odvedoše u ropstvo, tako da se mognu vratiti u ovu zemlju, jer je Gospod, Bog vaš, milostiv i milosrdan, i neće odvratiti milosti svoje od vas, ako se obratite k njemu."
10 I tako su išli glasnici od grada do grada po zemlji Efraimovoj i Manasehovoj i do u Zebulun. Ali su im se podsmijevali i rugali.
11 Samo neki ljudi od Ašera, Manaseha i Zebuluna dođoše u Jerusalem.
12 Naprotiv upravljala je u Judi ruka Božja, koja im dade u srce, da se po zapovijedi Gospodnjoj jednodušno odazovu pozivu kralja i knezova.
13 I tako se skupi u Jerusalem veliko mnoštvo naroda, da u drugom mjesecu proslave blagdan nekvasnih kruhova, veoma mnogobrojna zajednica.
14 Najprije dadoše se na to, da odstrane žrtvenike u Jerusalemu; tako isto odstraniše sve kadione žrtvenike i pobacaše ih u dolinu kidronsku.
15 Četrnaestoga dana drugog mjeseca zaklaše Pasha. Svećenici i Leviti osjetiše se postiđeni, posvetiše se i donesoše žrtve paljenice k hramu Gospodnjemu.
16 Po propisima zakona, što su vrijedili za njih, a Mojsije, čovjek Božji, bio ih izdao, obaviše svoju službu, Svećenici izliše krv, što im je pružiše Leviti.
17 Kako se među skupljenima veoma mnogi nijesu bili posvetili, to Leviti priskrbiše klanje janjaca Pashe za svakog onoga, koji nije bio čist, pa zato ih nije mogao prinijeti Gospodu.
18 Jer veliko mnoštvo naroda, mnogi iz Efraima, Manaseha, Isakara i Zebuluna, nijesu se bili očistili, nego su jeli Pashu, kako nije bilo propisano. Za njih uloži Ezekija zagovor i pomoli se: "Gospod, koji je dobrostiv, neka oprosti
19 Svakomu, koji nastoji da traži Boga, Gospoda, Boga otaca svojih, makar i ne bio čist, kako se traži za svetinju!"
20 I Gospod usliši Ezekiju i sačuva narod.
21 Tako su sinovi Izraelovi, koji su bili u Jerusalemu, svetkovali blagdan nekvasnih kruhova sedam dana u velikom veselju, i Leviti i svećenici pjevali su uz pratnju glazbala svaki dan Gospodu hvalospjeve u slavu Gospodu.
22 Pritom se je Ezekija ljubezno razgovorio sa svim Levitima, koji se tako revno pokazaše u službi Gospodnjoj. Sedam dana držale su se blagdanske žrtvene gozbe, pošto je bila prinesena žrtva mirotvorna, i slavilo se Gospoda, Boga otaca.
23 Sva skupština odluči da svetkuje još daljnih sedam dana, i tako su svetkovali još sedam dana blagdan radosti.
24 Jer je Ezekija, kralj Judin, bio darovao skupštini tisuću junaca i sedam tisuća ovaca. Isto tako bili su glavari zajednice poslali na dar tisuću junaca i deset tisuća ovaca. Uto su se bili svećenici posvetili u velikom broju.
25 I tako se proveseli sva zajednica Judina, svećenici, Leviti i sve mnoštvo onih, koji su bili došli iz Izraela, i stranci, koji su bili došli iz raznih dijelova Izraela ili su stanovali u zemlji Judinoj.
26 Veliko veselje vladalo je u Jerusalemu; jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova, nije tako što bilo u Jerusalemu.
27 A tada se digoše levitski svećenici i blagosloviše narod. Glas njihov bio je uslišen, i molitva je njihova doprla do neba, do njegova svetog prebivališta.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |