Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 21.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Jedanput u danima Davidovim vladala je glad tri godine, iz godine u godinu. I David upita Gospoda. "Na Saulu i njegovoj kući leži krvna krivnja," odgovori Gospod, "jer pogubi Gibeoneje."
2 Tada kralj dozva Gibeoneje i upita ih. Gibeoneji ne pripadaju Izraelcima, nego ostacima Amoreja. Premda su im se Izraelci bili obvezali zakletvom, tražio je Saul u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce da ih uništi.
3 David dakle upita Gibeoneje: "Što da vam učinim? Čim da vas namirim? Blagoslovite ipak baštinu Gospodnju!"
4 Gibeoneji mu odgovoriše: "Ne tražimo ni srebra ni zlata od Saula i kuće njegove. Niti nam je do toga, da se itko pogubi u Izraelu." On ih upita: "Pa što hoćete? Učinit ću vam."
5 Oni odgovoriše kralju: "Čovjek, koji nas je zatirao i za tim išao, da nas iskorijeni, da nas ne bude nigdje u području Izraelovu,
6 Od njegovih sinova neka nam se dadne sedam ljudi. Mi ćemo ih pred Gospodom u Gibei Saulovoj na gori Gospodnjoj objesiti." Kralj obeća: "Dat ću vam ih."
7 Ali Mefibošeta, sina Jonatana, sina Saulova, sačuva kralj radi zakletve položene pred Gospodom, koja je bila među njima, Davidom i Jonatanom, sinom Saulovim.
8 I uze kralj obadva sina, koje rodi Saulu Rispah, kći Ajina, Armonija i Mefibošeta, i pet sinova, koje Mikala, kći Saulova, rodi Adrielu, sinu Meholaja Barzilaja.
9 Ove dade Gibeonejima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodom. Tako sedmorica pogiboše u isto vrijeme. U prvim danima žetve, u početku ječmene žetve, umriješe.
10 Tada uze Rispah, kći Ajina, crnu haljinu i sebi je prostrije po hridini kao postelju od početka žetve, dok ne pade na mrtva tjelesa dažd s neba. Tako spriječi, da padaju na njih u danu ptice nebeske, a u noći zvijeri poljske.
11 I kad javiše Davidu, što učini inoča Saulova Rispah, kći Ajina,
12 Dade David donijeti kosti Saulove i njegova sina Jonatana kod građana grada Jabeša u Gileadu. Ovi su ih bili potajno uzeli iz Bet-Šana, gdje ih objesiše Filisteji, kad Filisteji potukoše Saula na Gilboi.
13 Odanle dade on donijeti kosti Saula i njegova sina Jonatana. K tomu priložiše kosti obješenih,
14 I pokopaše kosti Saula i njegova sina Jonatana u grobu njegova oca Kiša u Seli, u zemlji Benjaminovoj. Pošto učiniše sve, kako i je bio naredio kralj, smilova se Bog zemlji.
15 I nasta opet rat između Filisteja i Izraelaca. David otide s ljudima svojim i borio se je s Filistejima. I jer David pritom susta,
16 Mogao ga je uhvatiti Iši-Benob, koji je bio od roda divova. U koplju njegovu bilo je trista šekela mjedi. Bio je novim mačem opasan. Kad je htio da ubije Davida,
17 Dođe mu u pomoć Abišaj, sin Serujin, i ubi Filistejina. Tada ga zakleše ljudi Davidovi: "Ne smiješ više izlaziti s nama u boj, da ne ugasiš svjetionicu Izraelovu!"
18 Potom nasta opet u Gobu rat s Filistejima. Tada Hušejin Sibekaj ubi Safa, koji je također od roda divova.
19 Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejima, ubi Elhanan, sin Jaare-Oregima iz Betlehema, Golijata Giteja, kojemu je koplje bilo kao vratilo.
20 I opet nasta rat kod Gata. Tu je bio jedan čovjek gorostas, koji je imao šest prsta na rukama i šest prsta na nogama, svega dvadeset i četiri. I on je bio od roda divova.
21 Kad je on pogrdio Izraele, ubi ga Jonatan, sin Šimea, brata Davidova.
22 Ta su četvorica vukla lozu od roda divova u Gatu i padoše od ruke Davidove i ljudi njegovih.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |