Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 19.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Javiše Joabu, da kralj plače i jadikuje za Absalomom.
2 Tako se pretvori pobjeda onoga dana u žalost za svu vojsku, jer narod saznade u onaj dan, da kralj tuguje za sinom svojim.
3 Zato vojska uđe u grad kradom, kao što se iskrade vojska, koja se stidi, jer je pobjegla iz bitke.
4 Kralj pokri lice svoje. "Sine moj Absalome," jadikovao je iza glasa, "sine moj Absalome, sine moj!"
5 Tada dođe Joab kralju u kuću i reče: "Izgrdio si danas sve sluge svoje, a one danas spasiše život tebi, tvojim sinovima i kćerima, tvojim ženama i inočama.
6 Iskazao si ljubav onima, koji te mrze, a mržnju onima, koji te ljube, jer pokazuješ eto danas, da tebi ništa nijesu vojskovođe i ljudi. Jest, sada znam, da bi ti bilo pravo, kad bi Absalom još bio živ, a mi drugi svi kad bismo pali danas.
7 Ali ustani sada, izađi van i progovori prijazno ljudima svojim, jer kunem ti se Gospodom: "Ako ne izađeš, neće ni jedan ostati kod tebe ovu noć. To će biti gore po te, negoli sva zla, što su te snalazila od mladosti tvoje do sada."
8 Tada ustade kralj i sjede na vratima. Kad javiše vojsci: "Evo, sjedi kralj na vratima," dođoše svi ljudi pred kralja. A Izraelci su bili pobjegli, svaki k svojoj kući.
9 I sav se narod stade svađati. Po svim plemenima Izraelovim govorilo se: "Kralj nas je oslobodio iz ruku neprijatelja naših i izbavio nas iz ruku filistejskih; a ipak je morao bježati iz zemlje pred Absalomom.
10 A Absalom, kojega smo bili pomazali za kralja, pade u boju. Zašto još oklijevate, te ne dovedete natrag kralja?"
11 Nato kralj David posla k svećenicima Sadoku i Abiataru i poruči im: "Upitajte starješine Judine: "Zašto vi da budete posljednji, koji će kralja natrag dovesti u kuću njegovu?" - Što se je govorilo po svemu Izraelu, bilo je naime došlo do kralja u kuću njegovu. -
12 "Vi ste moja braća, vi ste od mojega mesa i kosti. Zašto da budete posljednji, koji će natrag dovesti kralja?
13 Recite Amasi: "Ti si ipak od mojega mesa i kosti. Tako i tako neka mi učini Bog, ako mi ne budeš vrhovni vojskovođa dok si živ na mjesto Joaba!"
14 Tako predobi srca svih ljudi od roda Judina, tako da jednodušno zamoliše kralja: "Vrati se sa svim ljudima svojim!"
15 I tako se kralj vrati i stiže na Jordan. Judejci bili su došli u Gilgalu kralju u susret, da prevedu kralja preko Jordana.
16 I Benjaminovac Šimej, sin Gerin, iz Bahurima, bio je pohitio s Judejcima kralju Davidu u susret.
17 I s njim tisuća ljudi iz roda Benjaminova. I Siba, upravitelj kuće Saulove, bio je došao kralju na Jordan s petnaest sinova svojih i dvadeset sluga svojih.
18 Kad se preveze lađa, da prevede kraljevsku obitelj i da mu stoji na službu, baci se Šimej, sin Gerin, pred kraljem ničice, kad je ovaj htio da prijeđe preko Jordana,
19 On zamoli kralja: "Neka mi gospodar moj ne upiše u krivnju i neka se više ne spominje zlodjela, koju je počinio sluga tvoj u onaj dan, kad je moj gospodar, kralj, izlazio iz Jerusalema, Neka mi kralj ne pamti to!
20 Jer sluga tvoj zna, da se je ogriješio. Ali, kako vidiš, danas sam prvi iz sve kuće Josipove došao u susret svojemu gospodaru, kralju."
21 Tada povika Abišaj, sin Serujin: "Šimej neka umre, jer je psovao pomazanika Gospodnjega!"
22 A David reče: "Što ja imam s vama, sinovi Serujini? Vi ste mi danas napasnici. Zar da pogine danas tko u Izraelu, kad znam, da sam danas opet kralj nad Izraelom?"
23 Tada reče kralj Šimeju: "Nećeš poginuti!" I zakle mu se kralj.
24 I Mefibošet, unuk Saulov, dođe kralju u susret. On nije bio svojih nogu njegovao, nije svoje brade uređivao, niti je svoje haljine prao od onoga dana, kad je bio otišao kralj, sve do dana, kad se je opet vratio zdrav.
25 I kad on dođe u Jerusalem kralju u susret, upita ga kralj: "Mefibošete, zašto ne pođe s menom?"
26 On odgovori Moj gospodaru i kralju! Prevari me sluga moj, jer sluga tvoj bio je sebi preduzeo da dadne osedlati magarca, da odjaše tamo i pođe s kraljem, jer je hrom sluga tvoj.
27 Ali on opade slugu tvojega kod mojega gospodara, kralja. Ali je moj gospodar, kralj, kao anđeo Božji. Zato čini, što ti se čini dobro!
28 Premda sva kuća oca mojega nije imala ništa drugo očekivati od mojega gospodara i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo slugu svojega među svoje drugove za stolom. Pa kakvo imam još pravo i kakav zahtjev kod kralja?"
29 Kralj mu odgovori: "Čemu tolike riječi? Određujem: Ti i Siba podijelite imanje!"
30 A Mefibošet reče kralju: "Neka uzme sve, kad se je moj gospodar i kralj vratio kući čitav i zdrav!"
31 I Barzilaj od Gileada bio je došao iz Rogelima i pošao s kraljem na Jordan, da ga prati preko Jordana.
32 Barzilaj bio je vrlo star, čovjek od osamdeset godina. On je bio kralja hranio za njegova boravka u Mahanaimu, jer je bio vrlo imućan.
33 I kralj reče Barzilaju: "Hajde s menom! Ja ću se u Jerusalemu kod sebe brinuti za tvoje uzdržavanje.
34 Ali Barzilaj odgovori kralju: "Kako ću dugo još živjeti da idem s kraljem u Jerusalem?
35 Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li još razlikovati dobro i zlo? Ima li sluga tvoj još okusa na onom, što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto da bih sluga tvoj pao još na teret svojemu gospodaru i kralju?
36 Samo komadićak htio bi sluga tvoj proći s kraljem preko Jordana. Zašto će mi kralj odmah tako naplatiti?
37 Pusti ipak, da se sluga tvoj vrati kući, da umrem u svojem rodnom gradu kod groba oca svojega i matere svoje! Ali evo, tu je sluga tvoj Kimham; on neka ide s mojim gospodarom, kraljem! Učini njemu, što držiš za dobro!"
38 Kralj odgovori: "Neka ide s menom Kimham! Ja ću mu učiniti, što bude tebi drago, i tebi ću ispuniti svaku želju."
39 Potom prijeđe sav narod preko Jordana. I kralj prijeđe. Kralj onda poljubi Barzilaja i rastade se s njim. Nato se on vrati u svoje mjesto.
40 Kralj otide dalje u Gilgalu, i Kimham ga je pratio. Sva vojska Judina i polovina ratnika Izraelovih bila je dopratila kralja.
41 I dođoše svi Izraelci kralju i upitaše kralja: "Zašto te odvedoše braća naša, Judejci, i prevedoše preko Jordana kralja s njegovom obitelji i s cijelom okolinom Davidovom?"
42 Svi Judejci odgovoriše Izraelcima: "Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zašto se tako srdite radi toga? Jesmo li možda živjeli o trošku kraljevu? Pa je li bio ugrabljen od nas?"
43 Ali Izraelci odgovoriše Judejcima: "Mi imamo deset dijelova na kralju. I mi smo prema vama prvorođenci. Zašto nas zapostaviste? Nije li najprije na našoj strani izjavljena želja, da natrag dovedemo kralja svojega?" Ali odgovor Judejaca bio je još žešći negoli govor Izraelaca.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |