Drevni i lijepi jeziče Hrvata,
sretni pjesnici govore o sebi,
ni u snu neki pomislio ne bi
da još i danas o jeziku gata,
a mene strah i snomorica hvata
jer ugrožen sam na vlastitim tlima:
tu vlast mi jezik ukida u zlima
razdora, laži - čim sve ne barata.
Optužuje me što svoj sam na svome,
jezikom pretka što govorim k tome,
u svoga što ne pretvorim se brata ...
I dok je tako - meni pisati je
o opstanku - svom i poezije,
drevni i lijepi jeziče Hrvata.
