Djela apostolska (Šarić)/Glava 23.
| Djela apostolska (Šarić) |
1 A Pavao pogledavši na visoko vijeće reče: "Ljudi braćo, ja sam sa svom dobrom savjesti živio pred Bogom sve do današnjega dana."
2 A veliki svećenik Ananija i zapovjedi onima, što su stajali kod njega, da ga udare po ustima.
3 Tada mu reče Pavao: "Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjediš, te mi sudiš po zakonu, a protiv zakona zapovijedaš, da me biju?"
4 A oni, što su stajali ondje, rekoše: "Što, ti grdiš velikog svećenika Božjega?"
5 A Pavao reče: "Nijesam znao, braćo, da je veliki svećenik, jer je pisano: "Ne grdi poglavara naroda svojega!"
6 A znajući Pavao, da je jedan dio saduceja, a drugi farizeja, povika u visokom vijeću: "Ljudi braćo, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade i uskrsnuća od mrtvih doveden sam na sud."
7 T kad on ovo reče, nastade raspra među farizejima i saducejima, i razdijeli se mnoštvo.
8 Jer saduceji govore, da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji priznaju oboje.
9 Tada nastade velika vika. I ustadoše neki književnici od strane farizejske, te su se prepirali govoreći: "Ništa zlo ne nalazimo na ovome čovjeku. Što, ako mu je govorio duh ili anđeo?"
10 I kad nastade raspra velika, poboja se zapovjednik, da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi, da siđu vojnici i da ga otmu između njih, i da ga odvedu u vojarnu.
11 Iduće noći stade Gospodin pred njega i reče: "Budi hrabar! Kao što si svjedočio za mene u Jerusalemu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti."
12 A kad bi dan, skupiše se neki od Židova i zakleše se govoreći, da neće ni jesti ni piti, dok ne ubiju Pavla.
13 A bilo ih je više od četrdeset, koji se ovako zakleše.
14 I oni pristupiše glavarima svećeničkim i starješinama i rekoše: "Sveto se zaklesmo, da nećemo ništa okusiti, dok ne ubijemo Pavla.
15 Sad dakle vi s visokim vijećem javite zapovjedniku, da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega, a mi smo spremni da ga ubijemo, prije nego se on približi:
16 A sin sestre Pavlove čuvši za zasjedu dođe i uđe u vojarnu i javi Pavlu.
17 A Pavao dozva k sebi jednoga od satnika i reče: "Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer ima nešto da mu javi!"
18 I on ga uze i dovede k zapovjedniku i reče: "Sužanj Pavao dozva me i zamoli, da dovedem k tebi ovoga mladića, koji ima nešto da ti kaže."
19 A zapovjednik uzevši ga za ruku i otišavši nasamo upita ga: "Što imaš da mi javiš!"
20 A on reče: "Židovi se dogovoriše, da te zamole, da sutra dovedeš Pavla u visoko vijeće, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega;
21 Ali ih ti nemoj poslušati, jer ga čeka u zasjedi više od četrdeset ljudi njihovih, koji su se zakleli, da neće ni jesti ni piti, dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i čekaju tvoje obećanje."
22 Tada zapovjednik otpusti mladica zapovjedivši: "Ne govori nikomu, da si mi ovo javio!"
23 I dozvavši dvojicu od satnika reče: "Pripravile dvjesta vojnika, da idu do Cezareje, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, po trećoj uri noći;
24 I priredite konje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa.
25 I napisa poslanicu ovog sadržaja:
26 "Klaudije Lizija pozdravlja čestitog namjesnika Feliksa.
27 Čovjeka ovoga uhvatiše Židovi i htjedoše da ga ubiju; a ja dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin.
28 I želeći doznati uzrok, za koji ga krive, dovedoh ga u njihovo visoko vijeće.
29 I nađoh, da ga tuže za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivnje, koja zaslužuje smrt ili okove.
30 A kad mi dojaviše, da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivši i tužiteljima, da pred tobom kažu što imaju proti njemu. Zdravstvuj!"
31 A vojnici onda, kao što im se zapovjedilo, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.
32 I sutradan ostavivši konjanike; da idu dalje s njim, vratiše se u vojarnu.
33 I oni došavši u Cezareju, predadoše poslanicu namjesniku i izvedoše Pavla pred njega.
34 A kad je pročitao, zapita, iz koje je pokrajine, i doznavši, da je iz Cilicije,
35 Reče: "Saslušat ću te, kad dođu tvoji tužitelji." I zapovjedi, da ga čuvaju u dvoru Herodovu.
| Djela apostolska (Šarić) |