Djela apostolska (Šarić)/Glava 20.
| Djela apostolska (Šarić) |
1 A pošto se stišala buna, dozva Pavao učenike i opomenuvši ih oprosti se, i zaputi, da ide u Makedoniju.
2 I kad je prošao one krajeve i opominjao ih mnogim riječima, dođe u Grčku.
3 Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio da otplovi u Siriju, stadoše mu Židovi raditi o glavi, te namisli da se vrati preko Makedonije.
4 A pratio ga je Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, i Sekund IZ Soluna, i Gaj iz Derbe, i Timotej i Tihik, i Trofim iz Azije.
5 Ovi odoše naprijed i čekali su nas u Troadi.
6 A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipa, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana.
7 A u prvi dan sedmice, kad se skupismo da lomimo kruh, govorio im je Pavao, jer je htio sutradan da otputuje, i produljio je govor do ponoći.
8 I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili skupili.
9 A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, nadvladan od tvrdoga sna; i kad je Pavao govorio dugo, nagnu se u snu i pade dolje s trećega kata, i digoše ga mrtva.
10 A Pavao sišavši pade na njega, i zagrlivši ga reče: "Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!"
11 Onda uzađe, i prelomivši kruh okusi i govorio je još dugo sve do zore, i onda je otputovao.
12 A mladića dovedoše živa, i utješiše se ne malo.
13 A mi ušavši u lađu otplovismo u Asos, da odanle uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, hoteći sam da ide kopnom.
14 I kad se sastade s nama u Asosu, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu.
15 I odanle otplovivši dođosmo sutradan prema Hiosu, a drugi dan pristadosmo u Samosu i sutradan dođosmo u Milet,
16 Jer je bio Pavao odlučio, da prođemo mimo Efez, da se ne bi zadržao u Aziji; jer je htio, ako mu bude moguće, da bude na Duhove u Jerusalemu.
17 A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine crkve.
18 I kad dođoše k njemu, i kad su bili skupa, reče im: "Vi znate, od pravoga dana, kad dođoh u Aziju, kako sam bio s vama jednako,
19 Služeći Gospodinu sa svom poniznosti i sa suzama i kušnjama, koje me snađoše od zasjeda židovskih;
20 Kako nijesam ništa propustio reći, što je korisno, nego sam javno i po kućama učio,
21 Zaklinjući Židove i neznabošce, da se obrate k Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista.
22 I sada evo sili me duh, da idem u Jerusalem, ne znajući što će mi se u njemu dogoditi,
23 Osim da mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči, da me u Jerusalemu čekaju okovi i nevolje.
24 Ali ja svega se toga ne bojim i ne marim za svoj život, samo da svršim trku svoju i službu, koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje milosti Božje.
25 I evo sad znam, da više nećete vidjeti mojega lica vi svi, kroz koje sam prolazio propovijedajući kraljevstvo Božje.
26 Zato vam svjedočim na današnji dan, da sam čist od krvi sviju;
27 Jer nijesam propustio da vam javim svu odluku Božju.
28 Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate crkvom Božjom, koju je stekao krvlju svojom.
29 Ja znam, da će poslije odlaska mojega ući među vas vuci grabežljivi, koji neće štedjeti stada.
30 I između vas samih ustat će ljudi, koji će govoriti iskrivljenu nauku, da povuku učenike za sobom.
31 Zato bdijte sjećajući se, da tri godine noć i dan nijesam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas.
32 I sad vas preporučujem Gospodinu i riječi milosti njegove, koji može izgraditi i dati baštinu među svima posvećenima.
33 Srebra i zlata ili ruha nijesam poželio ni od koga.
34 Sami znate, što je trebalo meni i onima, koji su bili sa mnom da su priskrbile ove ruke.
35 Sve vam pokazah, da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isus, jer on reče: 'Mnogo je više blagoslovljeno davati, negoli primati.'
36 I kad je ovo rekao, klekne na koljena svoja i pomoli se sa svima njima.
37 A sviju stade velik plač; i pali su oko vrata Pavlova i cjelivali ga.
38 Žalosni najviše za riječ, koju reče, da više neće vidjeti lica njegova, I otpratiše ga do na lađu.
| Djela apostolska (Šarić) |