Djela apostolska (Šarić)/Glava 17.
| Djela apostolska (Šarić) |
1 Preko Amfipola i Apolonije stigoše u Solun, gdje je bila sinagoga židovska.
2 I Pavao po običaju uđe k njima, i tri im je subote govorio o Pismima
3 Pokazujući i dokazujući, da je trebalo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih, i da ovaj Isus, kojega ja propovijedam vama, jest Krist.
4 I neki od njih vjerovaše i pridružiše se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih neznabošca mnoštvo veliko, i od žena plemenitih ne malo!
5 A Židovi zavidni uzeše neke zle ljude od prostoga svijeta i skupivši četu uzbuniše grad i napadoše na kuću Jasonovu i stadoše tražiti, da ih izvedu pred narod.
6 A kad njih ne nađoše, povukoše Jasona i neku braću pred gradske poglavare vičući: "Ovi, što zamutiše sav svijet, dođoše i ovamo.
7 Jason ih primio, i ovi svi rade protiv carskih odredaba govoreći, da ima drugi kralj, Isus."
8 I uznemiriše narod i gradske poglavare, kad ovo čuše.
9 Ali ih pustiše, kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom.
10 A braća odmah noću otpraviše Pavla i Silu u Bereju. Došavši onamo uđoše u sinagogu židovsku.
11 A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primiše riječ sa svim srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, je li to tako.
12 I vjerovaše mnogi od njih, i od poštenih neznabožačkih žena, i od muževa ne malo.
13 A kad doznaše Židovi u Solunu, da je Pavao i u Bereji propovijedao riječ Božju, dođoše i onamo, te podigoše i pobuniše mnoštvo.
14 A braća onda odmah otpraviše Pavla, da ide k moru, a Sila i Timotej ostadoše ondje.
15 A pratioci dovedoše Pavla do Atene, i primivši zapovijed od njega na Silu i Timoteja, da dođu k njemu što brže, odoše.
16 A kad ih je Pavao čekao u Ateni, uzruja se duh njegov u njemu gledajući grad pun idola.
17 I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima, što su bili ondje.
18 A neki od epikurejskih i stoičkih mudraca prepirali su se s njim; i jedni su govorili: "Što hoće ovaj brbljavac da kaže?" A drugi: "Čini se, da propovijeda tuđe bogove." Jer je propovijedao Isusa i uskrsnuće.
19 Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: "Možemo li znati, kakva je ta nova nauka, što je ti propovijedaš?
20 Jer nešto novo mećeš u naše uši; hoćemo dakle da znamo, što to znači."
21 Svi naime Atenjani i tuđinci došljaci nemaju ni za što drugo vremena, nego da što novo govore ili slušaju.
22 A Pavao stavši nasred Areopaga reče: "Ljudi Atenjani! Po svemu vas vidim, da ste vrlo pobožni,
23 Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh i žrtvenik, na kojem je bilo napisano: "Bogu nepoznatomu. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja propovijedam.
24 Bog, koji je stvorio svijet i sve, što je u njemu, on, jer gospodar neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima,
25 Niti prima službe od ruku čovječjih, kao da bi što trebao, kad on sam daje svima život i dihanje i sve.
26 I učinio je da od jednoga sav rod ljudski stanuje po svemu lica zemaljskom, i postavio je određena vremena i međe stanovanja njihova.
27 Da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas.
28 Jer u njemu živimo, i mičemo se, i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: 'Njegov smo i rod.'
29 Kad smo dakle rod Božji, ne treba da mislimo, da je Božanstvo kao zlato ili srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i mišljenja ljudskoga.
30 Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad navješćuje ljudima, da svi svuda čine pokajanje.
31 Jer je postavio dan, u koji će suditi čitavome svijetu po pravdi preko čovjeka, koga je odredio i pred svima potvrdio uskrsnuvši ga od mrtvih."
32 A kad čuše za uskrsnuće od mrtvih, jedni se narugaše, a drugi rekoše: "O tom ćemo te slušati drugi put."
33 Tako Pavao otide između njih.
34 A neki ljudi pristadoše uz njega i vjerovaše, među kojima je i Dionizije Areopagit, i žena po imenu Damara, i drugi s njima.
| Djela apostolska (Šarić) |