Djela apostolska (Šarić)/Glava 10.
← Glava 9.
|
Djela apostolska (Šarić) |
1 A u Cezareji bio je jedan čovjek po imenu Kornelije, satnik čete, što se je zvala Italska
2 On je bio a cijelom kućom svojom pobožan i bogobojazan, davao je mnoge milostinje narodu i molio se Bogu bez prestanka.
3 On vidje jasno u viđenju oko devete ure dana anđela Božjega gdje uđe k njemu i reče mu: "Kornelije!"
4 A on pogledavši na njega uplaši se i reče: "Što je, Gospodine?" I on mu odgovori: "Molitve tvoje i milostinje tvoje uzišle su k Bogu kao žrtveni dar.
5 I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi nekoga Simona, koji se zove Petar!
6 On je gost jednoga kožara Simona, čija je kuća kod mora. On će ti reći, što ti je činiti."
7 I kad otide anđeo, koji mu je bio govorio, dozva dvojicu sluga svojih i jednoga bogobojazna vojnika od onih, koji su mu služili.
8 Njima sve iskaza i posla ih u Jopu.
9 Sutradan, kad su oni putovali i približili se gradu, uziđe Petar na krov, da se pomoli oko šeste ure.
10 I ogladnje, i htjede da jede. I dok su mu pripravljali, zanese se,
11 I vidje nebo otvoreno i posudu nekakvu gdje silazi kao veliko platno, što se na četiri ugla spušta na zemlju.
12 I u njoj su bile svakovrsne četveronožne životinje i gmazovi zemaljski i ptice nebeske.
13 I dođe glas k njemu: "Ustani, Petre, pokolji i jedi!"
14 A Petar reče: "Nipošto, Gospodine, jer nikada ne jedoh što okaljano i nečisto."
15 I glas opet k njemu po drugi put: "Što je Bog očistio, ti ne zovi nečistim!"
16 I ovo bi triput, i odmah se posuda opet uze na nebo.
17 I dok je Petar razmišljao u sebi, što znači to viđenje, koje vidje, eto ljudi, što ih posla Kornelije, raspitavši kuću Simonovu, stadoše pred vratima.
18 Pitali su glasno, stoji li ovdje Simon, koji se zove Petar.
19 A dok je Petar još jednako razmišljao o viđenju, reče mu Duh: "Evo tri čovjeka traže te.
20 Ustani dakle, siđi i idi s njima ne sumnjajući ništa, jer ih ja poslah."
21 A Petar sišavši k ljudima reče: "Evo, ja sam, koga tražite; što ste došli?"
22 A oni rekoše: "Satnik Kornelije, čovjek pravedan i bogobojazan, za koga svjedoči sav narod židovski, primio je zapovijed od anđela svetoga, da dozove tebe u svoju kuću i da čuje riječi od tebe."
23 Onda ih pozva unutra i pogosti. A sutradan ustade i pođe s njima. Neka braća iz Jope pratila su ga.
24 I sutradan stiže u Cezareju. A Kornelije ih čekao i bio je sazvao rodbinu svoju i vjerne prijatelje.
25 A kad je Petar htio da uđe, izađe mu Kornelije u susret, pade k nogama njegovim i pokloni mu se.
26 A Petar ga podiže i reče: "Ustani, i ja sam samo čovjek."
27 I s njim govoreći uđe i nađe mnoge, koji su se bili skupili.
28 Tada im reče: "Kako znate, čovjeku Židovu nije dopušteno družiti se ili dolaziti k tuđinu. Ali Bog meni pokaza, da nijednoga čovjeka ne zovem okaljanim ili nečistim.
29 Zato bez oklijevanja dođoh pozvan. Pitam vas dakle, zašto poslaste po mene?"
30 I Kornelije reče: Upravo prije četiri dana molio sam se o devetoj uri u svojoj kući. I eto, čovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj.
31 i reče: Kornelije, uslišena je molitva tvoja, i milostinje tvoje spomenule se pred Bogom.
32 Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona, koji se zove Petar; on je gost u kući Simona kožara kod mora.
33 Onda ja odmah poslah k tebi, i ti si dobro učinio, što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred tobom, da čujemo sve, što je tebi od Gospodina zapovjeđeno."
34 A Petar otvorivši usta svoja reče: "Sad zaista razumijem, da Bog ne gleda, tko je tko.
35 Nego u svakom narodu onaj, koji se boji njega i čini pravdu, mio je njemu.
36 Riječ posla Bog sinovima Izraelovim, navješćujući mir po Isusu Kristu, ovaj je Gospodin svima.
37 Vi znate, što se je dogodilo u cijeloj Judeji, počevši od Galileje poslije krštenja, koje je propovijedao Ivan;
38 Kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Duhom Svetim i silom, da je prolazio čineći dobro i iscjeljujući sve, koje je bio nadvladao đavao, jer je Bog bio s njim.
39 I mi smo svjedoči svemu, što je učinio u zemlji Judejskoj i u Jerusalemu. Ali njega ubiše objesivši ga na drvo.
40 Njega je Bog oživio treći dan, i dao mu je, da se pokaže,
41 Ne svemu narodu, nego nama, naprijed određenim svjedocima od Boga, koji smo s njim jeli i pili po uskrsnuću njegovu od mrtvih.
42 I zapovjedio nam je, da propovijedamo narodu i da svjedočimo, da je on određen od Boga za suca živima i mrtvima.
43 Za ovoga svjedoče svi proroci, da imenom njegovim primaju oproštenje grijeha svi, koji vjeruju u njega."
44 Dok je još govorio Petar ove riječi, siđe Duh Sveti na sve, koji su slušali riječ.
45 Vjernici iz obrezanja, što su bili došli s Petrom, divili su se, što se i na neznabošce izli dar Duha Svetoga.
46 Jer su ih slušali gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada progovori Petar:
47 "Može li tko vodu zabraniti, da se ne krste ovi, koji primiše Duha Svetoga kao i mi?"
48 I dade ih krstiti u ime Isusa Krista. Tada ga zamoliše, da ostane kod njih nekoliko dana.
← Glava 9.
|
Djela apostolska (Šarić) |