Deklaracija o hrvatskoj pravaškoj slozi i savezu

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Deklaracija o hrvatskoj pravaškoj slozi i savezu
autor: Osnivački odbor Hrvatske čiste stranke prava

Deklaracija o hrvatskoj pravaškoj slozi i savezu od 12. prosinca 1992. kojom se upućuje javan poziv svim sinovima i kćerima Hrvatske da se okupe u svepravaški savez.

Izvor: Temeljna načela Hrvatske čiste stranke prava i Deklaracija o hrvatskoj pravaškoj slozi i savezu, Zagreb : Hrvatska čista stranka prava, 1992., str. 11. – 13.


      Polazeći od izvornog učenja dr. Ante Starčevića i njegovih sljedbenika te svojih Temeljnih načela, a potaknuta aktualnim političkim prilikama u Hrvatskoj, Hrvatska čista stranka prava, na svom Osnivačkom saboru održanom 12. prosinca 1992. prihvatila je


DEKLARACIJU
O HRVATSKOJ PRAVAŠKOJ SLOZI I SAVEZU


      Činjenica je da nijednom narodu nema slobode, budućnosti ni opstanka bez vlastite slobodne i nezavisne države.
      Međutim, Hrvatska je danas razorena, razdrobljena i iskrvavljena, Bosna i Hercegovina krvari još jače. Njezin grad za gradom pada u neprijateljske ruke. Trećina Republike Hrvatske i više od dvije trećine Bosne i Hercegovine su pod srpskom okupacijom. Na okupiranim područjima srpski okupatori ubijaju nevino hrvatsko pučanstvo, tjeraju ga u sabirne logore, žene obeščašćuju a muškarce osakaćuju. Provode sustavno istrebljivanje hrvatskoga naroda s okupiranih područja. Zatiru zadnje tragove hrvatstva.
      Istodobno se širi glad, bijeda i očaj u hrvatskomu narodu. Hrvatska gospodarski i kulturno propada. Mito i korupcija se povećavaju. Sloboda novinarstva se guši, političke se stranke na različite načine i sustavno razaraju, a s posla i iz službe se otpuštaju politički nepoćudne osobe. Događaju se sumnjiva ubojstva politički istaknutih pojedinaca. Nova komunistička diktatura je na pomolu. Hrvatski narod je pred katastrofom.
      Hrvatskom i dalje vladaju istaknute osobe srbo-komunističkoga režima, pa čak i UDBAŠI. Pod njihovom je kontrolom cjelokupni hrvatski javni život. Rušeći nekada Nezavisnu Državu Hrvatsku i gušeći sav hrvatski gospodarski i kulturni život, zatirući težnju hrvatskoga naroda za slobodom i demokracijom, izgrađujući jugoslavensku vojsku i zloglasnu policiju i zdušno služeći srbo-komunističkom okupatoru, oni su hrvatski narod doveli u tragično stanje. A oni se ni sada nisu promijenili niti se mogu promijeniti. Zato od njih ne smijemo očekivati da hrvatski narod izvedu iz položaja u koji su ga silom gurnuli.
      Samo je pravaška misao sposobna okupiti hrvatski narod i povesti ga prema sreći i slobodi, a protiv strane okupacije i svih oblika unutarnjega zarobljavanja. Pravaštvo se jedino u prošlosti dosljedno i nepokolebljivo borilo za očuvanje hrvatske narodne samobitnosti i za uspostavu hrvatske državne nezavisnosti. Ono je uvijek jasno i nedvosmisleno postavljalo zahtjev za socijalnom pravdom i pravnom državom. Pravaška je borba dovela do uspostave Nezavisne Države Hrvatske, a nakon njezina sloma, pravaštvo je bilo misao vodilja koja je dovela i do uspostave Republike Hrvatske.
      Ali danas pravaštvo nije na onoj visini na kojoj je prije bilo. Razbijeno je u više malih stranaka. Neke od tih stranaka ne igraju nikakovu političku ulogu. Dio pravaša nije organiziran ni u jednoj političkoj stranci, a dio je organiziran u strankama pod komunističkim vodstvom. Odnosi između pojedinih pravaških stranaka su loši, pa i neprijateljski, a njihovi se prvaci međusobno napadaju. U svom radu pravaške se stranke ne bore dosljedno za svoja politička načela nego za sitne političke koristi, pa stupaju u savezništvo i s takovim strankama s kojima ih ne vežu zajednički pogledi ni na prošlost ni na budućnost hrvatskoga naroda. Ovakovo stanje dovodi do pada ugleda pravaštva i omogućuje vlasti da provodi represiju prema pravašima.
      Zbog svega toga je nužno ukloniti takovo stanje i time preporoditi pravaštvo. Preporod pravaštva znači politički preporod hrvatskoga naroda i njegov puk k sreći i slobodi. Hrvatska će čista stranka prava težiti prema takovom preporodu pravaštva svim svojim snagama. Zato pozivamo na okup sve pravaše i predlažemo:

      - da odmah prestanu svađe između pojedinih pravaških stranaka i između njihovih prvaka,
      - da svi pravaši i pravaške stranke budu solidarni u otklanjanju represije koju vlast provodi prema bilo kojoj stranci ili pojedincu,
      - da se svaka pravaška stranka dosljedno bori za ostvarenje pravaških načela i da ne stupa u savezništva s takovim strankama s kojima ih ne vežu zajednički pogledi ni na prošlost ni na budućnost hrvatskoga naroda,
      - da se stvori svepravaški savez kao tijelo koje će usklađivati politička stajališta i djelatnost pravaških stranaka, kao prvi korak prema ujedinjavanju svih pravaša u jednu stranku,
      - da k svepravaškom savezu pristupe i pravaši organizirani u političke stranke koje vode bivši jugoslavenski i komunistički dužnosnici, i
      - da se konačno, svi pravaši ujedine u jednu pravašku političku stranku, koja će počivati na izvornim pravaškim načelima.

      Jer, jedini spas hrvatskomu narodu i hrvatskoj državi od posvemašnjega uništenja jest taj da se politički organizira i ujedini na izvornoj starčevićanskoj pravaškoj ideji i da sve svoje duhovne i materijalne snage uloži u borbu za obranu i oslobađanje domovine Hrvatske, a potom u njezinu obnovu i izgradnju.
      Ujedinjenje ili stvaranje saveza na bilo kojoj drugoj osnovi, osim pravaškoj, bilo bi povijesni promašaj i gubljenje vremena koje nam se odbrojava!
      Stoga pozivamo sve hrvatske političke stranke pravaške orijentacije, sva hrvatska društva i udruge, sve kćeri i sinove Hrvatske kojima je Hrvatska na srcu da se okupimo oko pravaške ideje i ujedinjeni u pravaški savez stanemo na branik hrvatske domovine, za spas hrvatskoga naroda.

      Hrvatskomu su narodu u njegovoj povijesti vrlo često i uvijek nekažnjeno činili, a napose danas čine, strašne zločine. Te zločine Hrvatska čista stranka prava i hrvatski narod neće nikada zaboraviti niti oprostiti.
      Hrvatski narod vođen stijegom izvornoga pravaštva nikada neće priznati nikakove međunarodne ugovore, bez obzira tko ih i pod kakvim uvjetima potpisao, kojima je svrha ili posljedica otuđenje hrvatskih državnih područja. Potpisnike takovih ugovora i sudionike takovih sporazuma, Hrvatska čista stranka prava će smatrati veleizdajnicima hrvatskoga naroda kojima se mora suditi.


Zagreb, 12. prosinca 1992.

OSNIVAČKI ODBOR
HRVATSKE ČISTE STRANKE PRAVA