Deklaracija Sabora Hrvata Bosne i Hercegovine
Hrvatski predstavnici izabrani na izborima 1990. godine za zastupnike Skupštine BiH, za članove Predsjedništva BiH, predsjednike i dopredsjednike gradskih i općinskih skupština, te članovi središnjih i glavnih odbora hrvatskih političkih stranaka, središnjice HKD Napredak, predstavnici Katoličke crkve, sabora Hrvata bosanske Posavine i središnje Bosne, domovinskih organizacija, kao i jedan broj kulturnih, znanstvenih, gospodarskih, zdravstvenih, prosvjetnih i drugih eminentnih javnih radnika-Hrvata sastali su se 6. veljače 1994. godine u Sarajevu i donijeli
DEKLARACIJU
Sabora Hrvata Bosne i Hercegovine
1. Pozivajući se na političku volju Hrvata BiH, iskazanu i na referendumu 29. veljače 1992. godine, Sabor, kao vrhovno političko predstavničko tijelo hrvatskoga naroda BiH, potvrđuje da je državna cjelovitost BiH vitalni interes hrvatskoga naroda. Ta cjelovitost uvjetovana je povijesnim, geografskim, gospodarskim, tradicijskim, etičkim i političkim razlozima, ali i interesom svakoga od njezinih naroda. Sve to potvrđeno je i činom međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine.
2. Sabor zahtijeva hitan i apsolutan prestanak svih ratnih djelovanja na svim bojištima. To je prvi uvjet da se pregovorima razriješi bosanskohercegovačka kriza, a paritetnim i proporcionalnim sudjelovanjem svakog naroda u političkom životu i vlasti, na načelima suvremene demokracije i osnovnih prava ljudi i naroda, osigura stabilnost države BiH i u budućnosti.
Hrvatski narod će, u slučaju daljnjeg nastavljanja rata, putem Sabora Hrvata, i na druge načine, od međunarodne zajednice tražiti svaku, uključujući i vojnu zaštitu za sebe i svoje interese.
3. Unutarnje uređenje BiH može se uspostaviti samo u miru i političkim dogovorom narodnih predstavnika. Ono se mora temeljiti na suvremenim demokratskim stečevinama, na ravnopravnosti naroda izraženoj i putem paritetne vlasti na državnoj razini, odnosno proporcionalne na nižim razinama vlasti, na ljudskim pravima i građanskim slobodama.
4. U državi BiH mora se osigurati kontinuitet državotvornosti hrvatskoga, kao i drugih dvaju naroda, na svakom dijelu državnog teritorija BiH.
5. Hrvatima se, kao jednom od tri državotvorna naroda BiH, mora omogućiti i trajno garantirati svaka vrst komunikacije sa cjelinom hrvatskog nacionalnog korpusa.
6. Sabor odbacuje svako rješenje krize u BiH ako bi ono sankcioniralo dosadašnje etničke progone, omogućilo nastavak etničkih čišćenja, tzv. humana preseljenja naroda, zadovoljilo osvajača i agresora, te dezavuiralo stajalište UN i Europske zajednice da se ne može prihvatiti nikakvo teritorijalno stanje nametnuto osvajanjem i silom. Sabor ističe da su i zbog toga za Hrvate BiH neprihvatljiva i nedopustiva teritorijalna osvajanja i njihovo ozakonjenje s bilo čije strane.
7. Sabor zahtijeva osiguranje povratka svih prognanih i izbjeglih sa cijelog teritorija BiH. Svaki mirovni ugovor mora osigurati to pravo i predvidjeti međunarodne garancije za njegovo ostvarivanje.
8. Rat je prouzročio velike patnje i brojne ljudske žrtve. Sabor izražava duboku sućut zbog svih nedužnih žrtava i traži da se pred odgovarajuće sudove izvedu svi počinitelji zlodjela.
9. Sabor zahtijeva da se u sve buduće pregovore o razrješenju krize u BiH, imaju uključiti i njegovi izabrani predstavnici, te da podjelu Bosne i Hercegovine nitko nije ovlašten potpisati, a ukoliko i potpiše to će se smatrati nevaljanim.
10. Sabor podržava i prihvaća stajališta koja o krizi u BiH kontinuirano izražava Katolička crkva.
11. Sabor podržava i prihvaća izraženu volju i politička opredjeljenja iskazana na saborima Hrvata Posavine i središnje Bosne.
12. Sabor se zauzima za uspostavljanje komunikacija i slobodno kretanje ljudi, roba i novca kao prvog preduvjeta za moderan gospodarski sustav, tržišno gospodarstvo i povezanost s razvijenim svijetom.
Opustošena i ratom razorena zemlja dugo će ovisiti o međunarodnoj pomoći. Sabor smatra potrebnim naglasiti da će ta pomoć morati biti izravno ovisna o stupnju ljudskih prava i građanskih sloboda u svakom dijelu BiH, te o učinkovitosti i pravednosti njezine raspodjele.
Okupljeni na Saboru Hrvata BiH, kao vrhovnom političkom predstavničkom tijelu hrvatskoga naroda u BiH, mi predstavnici hrvatskih političkih stranaka, Katoličke crkve, kulturnih institucija i ukupne hrvatske javnosti BiH, upućujemo bosansko-bosansko-hercegovačkim Hrvatima
PROGLAS
Hrvati su stoljećima živjeli u Bosni i Hercegovini, gradili i podizali svoju zemlju, branili je i čuvali, stradavali u njoj i iznova se podizali zajedno s njom. Tako sve do dana današnjega. A danas se nalaze pred najsudbonosnijim trenutkom svoje povijesti. Postoji, naime, ozbiljna opasnost da Hrvata definitivno nestane s bosanskoga tla.
Hrvatski narod u BiH već više od dvije godine, a zajedno s Hrvatima iz Republike Hrvatske i duže, stradava u nezapamćenim ratnim strahotama.
Sretni što nakon toliko stoljeća postoji suverena hrvatska država, ne možemo a da ne iskažemo duboku zabrinutost nad sadašnjim trenutkom hrvatstva u BiH.
Rat je donio sva zla: otjerao nas je s naših višestoljetnih prostora, uništio neprocjenjiva dobra u koja su ugrađeni svi naši materijalni i duhovni potencijali, učinio nas gotovo strancima u vlastitoj domovini, izbjeglicama po svijetu, te izazvao neizrecive patnje bezbrojnih ljudi.
Smatramo nužnim pozvati cijeli narod da svu svoju energiju usmjeri na zaustavljanje rata i vraćanje u svoju domovinu, u svoju BiH. To smo dužni ne samo svojim precima koji su nam ovu zemlju namrli, nego i svim naraštajima kojima moramo osigurati domovinu dostojnu civilizacijskog življenja.
Sabor poziva sav narod da mu pokloni svoje povjerenje i zajedno s njim krene iz rata i neviđenih zala u budućnost dostojnu uljudbe. Zato je neophodno osigurati jedinstvo hrvatskoga naroda i njegov ravnopravan položaj unutar cjelovite, ne-unitarne i na moderan način decentralizirane BiH, uređene političkim dogovorom narodnih predstavnika na suvremenim demokratskim dostignućima, na ljudskim slobodama i građanskim pravima.
U Sarajevu, 6. veljače 1994.
SUDIONICI SABORA HRVATA BiH