David oplakuje svog sina

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
David oplakuje svog sina


David oplakuje svog sina[uredi]

19 1 Kralj zadrhta. On se pope u sobu iznad vrata i zaplaka. On govoriše hodajući: «Moj sine Absalome, moj sine Absalome, moj sine Absalome, zašto ja nisam umro umjesto tebe! Absalome, sine moj, sine moj! 2 Obvijestiše Joaba: «Evo, rekoše, kako kralj plače i oplakuje Absaloma. » 3 Pobjeda, tog dana, pretvori se u žalost za sav narod, jer narod bijaše čuo govoriti, onog dana: «Kralj je vrlo uzbuđen radi svog sina. » 4 Narod, tog dana, kradomice se vrati u grad, kao što čini jedna narod koji je pobjegao iz boja. 5 Kralj, on, bijaše zastro svoje lice. Kralj kričaše na glas: «Sine moj Absalome, Absalome, sine moj, sine moj!» 6 Joab dođe pronaći kralja u unutrašnjosti kuće. On reče: «Ti danas sramom pokrivaš lice slugama svojim koji su ti danas spasili život, kao i svojim sinovima i svojim kćerima, svojim ženama i svojim suložnicama1. 7 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Ti si danas proglasio da zapovjednici i sluge nisu ništa za tebe. Eh dobro, danas, ja znam to, da Absalom bijaše živ, a mi svi mrtvi, danas, eh dobro, ti bi to našao za normalno. 8 Sada, digni se, i idi govoriti *iz srca svojim slugama, jer, ja ti prisežem GOSPODOM, ako li ti ne odeš nitko neće ovu provesti s tobom, i to će za tebe biti gora nesreća no sve nesreće koje su te zadesile od tvoje mladosti pa do sada. » 9 Tada, kralj se diže i ode sjesti k vratima, i objavi se svem narodu: «Evo kralj sjedi kod vrata!» I sav puk dođe u nazočnost kralju.

Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif