Darovnica kralja Mihajla Krešimira II. (950.)

Darovnica kralja Mihajla Krešimira II. (950.) autor: Mihajlo Krešimir II., prijevod: Mirjana Matijević-Sokol

isprava je sačuvana u autentičnom prijepisu (transumptu) Kninskog kaptola, od 29. lipnja 1397. godine

Prijepis

In nomine sante et indiuidue trinitatis Anno dominice incarnationis DCCCCL indictione XII, Ego Cresimirus, dei gratia Croathorum atque Dalmatinorum rex, uicesimo quarto regni mei anno residens in paterno Christi munere solio cepi equanimiter circa meos fideles donationis4 gratia esse sollicitus, dignum ducens, quod nullus externus fieret a nostra donatione; denique immitans illud domini dictum, qui orans ad patrem dicebat; »Pater; volo, ut ubi ego sum, ibi sit et minister meus«. suosque fideles prenuntians inquid: »Iam non dieam vos servos, sed amicos meos«. Igitur plurimoš nostre regalis potentie fideles ac viros sua celsitudo sibi eligit fidelissimos amicos, viddelicet Priuidrug, Drasigna, Velcona, Priuona, Paulico, Tordoso, Drugona, Racche, Grubinna, Ciba, qui per omnia et in omnibus a suis cunabulis deuotissime ac fidelissime suis gestis approbant esse fideles. Itaque hos, quos eligi et cognoui in sue amicitie offitio, eosdem malui suis benedictionibus pre ceteris esse gloriosos, quatinus nullus sit fide trepidus in nostrorum seruitio successorum. Et quidem dictum est secundum euangelium Christi: »Operarius dignus est mercede sua«. Ideoque dignus digna reconpensare uolumus munera, ne et cum subtrahentibus mercedem a iustitia arguamuir iudice precipiente in lege »ne opus mercenarii quoque moretur apud ipsos usque mane«. Qua pro his nominatis viriš nostra regali auctoritate concedimus habere ас possidere perpetuo, que olim regalis erat insula, que vocatur Durana. Item concedimus et donamus agrum in Salona iuxta teatrum et alium in loco, qui vocatur Potmerie. Si quis uero filios aut nepotum vel omnium successorum nostrorum banc nostram donationem predictis viris uel heredibus eorum subripere conatus fuerit, careat nostra benedictione et hereditario suo honore, iram sui factoris incurrat ac perpetua maliditione atque CCCXVIIII sanctorum patrum dampnatione multentur et cum luda Schariothe in inferno remuneretur. Acta sunt hec in castro, quod vocatur Tignino bis palam testibus: bano Osrigna, Velemir iuppano, Goacca et fratre eius Martino, iuppano Milliegaio, iuppano Dragomiro et Grubinna ricgar, abbas Donatus testis et Johannes capellanus. Gregorius potiuph huius rei introductor fuit. Ego Prestantius, episcopus Belgrađensis, iušsu domini mei regis ad memoriam posterorum hanc donationis cartulam scripsi et testis sum.

Nos quidem prenominati nouem uiri, quos regia maiestas talia (!) donatione dictauit, deum habentes pre oculis in eodem loco donationis, qui dicitur Durana, quandam ecclesiam ad honorem santi Martini et sancti Stephani pape nee non et beate Marie semper virginis, quorum patrociniis ipsa ecclesia in ipso loco exultat, nostro bono a deo nobis temporaliter collato fabricauimus concedenter. Volentes igitur hanc ipsam ecclesiam bonis nostris edoctare terras, quas presens pagina scripto declarat, propriis bonis ementes duximus fine debito memorandas: In primiš est petia una terre in saline iuxta terram santi Bartolomei de Tinnino ex parte occidentis supra mare in ualle, ubi sunt gomilige; et in eodem loco alia petia terre super aquam de saline inter duas steniccha; et alia ibidem petia terre usque ad caput ex parte orientis de Stiniccha. Et petia una de terra in loco, ubi dicitur Constaco, usque ad conductum de aqua de Salona, que est magna terra. Et petia una de terra super flumen inter terram sancti Bartholomei et terram, que est regalis, et super earn sunt due ripe. Item petia una de terra in ciuitate Salone sübtus portam, que dicitur Mercha, cum omnibus gomilicis, que sunt apud se. Et quedam alia terra in ciuitate Salone, que est iuxta terram de Premigco, et usque ad arenam et usque ad uiam, que est in parte maris, et ibidem sunt due petie orti, in quibus sunt muri. Item petia una de terra in loco, qui dicitur Bela, et est murus in ea. Et petia una de terra Belaurata iuxta terram Caxile. Item petia una de terra in ciuitate Salone in loco, qui dicitur Sestrulle, sub muro. Et petia una de terra super scolas sancti Domni, ubi sunt arce mortuorum et usque ad Porod. Item petia vna de terra in loco, qui dicitur Vlicine, ubi sunt muri. Et petia una de terra super terram sancti Gregorii, ubi dicitur Strasische. Et petia vna de terra iuxta terram sancti Gregorii ex parte maris cum Stemc.a in Labrangna magna. Et ibidem petia una de terra iuxta terram santi Gregorii ex parte occidentis, ubi est murus magnus. [Et] petia una de terra ibidem in Labrangna subtus Stenicc,a, ubi est lapis cauata manibus hominum; et alie tres petie terre subtus castrum Clixe in loco, qui dicitur Perstriph; que terre fuerunt Tollisce leprosi, ubi dicitur Oreschie. Item alia terra inferius sancte Tecle, ubi dicitur

supra viam, quam terrain dedit Cercha, frater Uulcothe- Et alia terra iuxta Suqui mostoh. Vnde ad confirmationem isto'rum uerborum suprascriptorum quendam lapidem iuxta altare in dextro cornu posuimus in novem partibus proportionaliter incisum, quod in posterum nostrorum memoria recordaretur. Tali quidem uolumus annathemate permultari omnes illos, qui contra hec uoluerint obuiare, ut superius legitur esse scriptum.

Prijevod

U ime svetoga i nedjeljivoga Trojstva. Godine Gospodnjega utjelovljenja devetstotina i pedesete, indikcije dvanaeste. Ja, Krešimir, milošću Božjom kralj Hrvata i Dalmatinaca, sjedeći na očinskom tronu Kristovim darom u dvadeset i četvrtoj godini svoga kraljevanja, započeo sam se dragovoljno brinuti za svoje vjerne radi darova, držeći dostojnim da nitko ne bude izuzet od naše nagrade; najposlije slijedeći ono rečeno od Gospodina koji je moleći Oca govorio: »Oče, želim da gdje sam ja ondje bude i moj sluga«, a javljajući se svojim vjernima kaže: »Neću vas nazvati slugama nego svojim prijateljima«. Stoga je njegova visost izabrala sebi mnoge vjerne naše kraljevske vlasti i muževe najvjernije prijatelje, to jest Prividruga, Dražinju, Velkona, Privonu, Pavlicu, Tordoza, Drugonju, Raču, Grubinju i Cibu, koji kroz sve i u svemu od svoje kolijevke najpobožnije i najvjernije svojim djelima dokazuju da su odani. I tako sam htio da ovi, koje sam izabrao i spoznao u iskazivanju njihove ljubavi, budu po svojim nagradama slavniji od ostalih, da se nitko ne bi krzmao u vjernosti i služenju našim nasljednicima. I pak rečeno je prema Evanđelju Kristovom: »Radnik je dostojan svoje plaće«. I zato želimo da dostojan dostojne darove dobije i da se ne bismo očitovali gorim s onima koji uskraćuju nagradu po pravdi jer sudac po zakonu nalaže »da se nagrada nadničara ne zadržava kod istih do jutra«. Ovim imenovanim muževima našim kraljevskim dostojanstvom dajemo da imaju i posjeduju zauvijek ono što je nekoć bio kraljevski otok koji se naziva Vranjic. Isto tako dajemo i darujemo polje u Solinu uz teatar i drugo na mjestu koje se zove Podmirje. Ako bi pak netko od naših sinova, unuka ili bilo kojih naših nasljednika pokušao ovo naše darovanje oteti rečenim muževima ili njihovim nasljednicima, neka ostane bez našega blagoslova i svoje nasljedne časti, neka naleti na srdžbu svoga Tvorca i neka bude kažnjen vječnim prokletstvom i osudom tri stotine i devetnaest otaca i neka se nagradi paklom skupa s Judom Iškariotskim. Sve je ovo učinjeno u kastrumu koji se zove Knin, a pred ovim svjedocima: banom Ozrinjom, županom Velimirom, Koačom i njegovim bratom Martinom, županom Miličajem, županom Dragomirom i rizarom Grubinjom, opatom Donatom i kapelanom Ivanom. Grgur, podžupan bio je pristav u samoj stvari. Ja, Prestancije, biskup biogradski, po nalogu svoga kralja napisao sam ovu ispravu o darovanju za spomen potomcima i svjedok sam. Nas, naime, devet naprijed spomenutih muževa, koje je u takvoj darovnici spomenula kraljevska visost, a imajući pred očima Boga na mjestu darovanja, a to se mjesto zove Vranjic, sagradili smo, dolično našim novcem što nam ga Bog dade s vremenom sakupiti, crkvu na čast svetoga Martina, svetoga Stjepana pape kao i Blažene Marije vazda Djevice, pod čijim se okriljem na istom mjestu sama crkva uznosi. Želeći stoga ovu samu crkvu obdariti našim dobrima, držimo da zemlje koje su kupljene vlastitim novcem, a koje ova isprava navodi u popisu, trebaju biti navedene u pripadajućim granicama: Najprije je jedan komad zemlje u solani uz zemlju Svetoga Bartolomeja iz Knina sa zapadne strane uz more u uvali gdje su gomilice; na istom mjestu je drugi komad zemlje iznad vode od solane između dvije Stinice; i na istom je mjestu još komad zemlje sve do vrha sa istočne strane od Stinica. I jedan je komad zemlje na mjestu koje se zove Konstak sve do salonitanskoga vodovoda, i to je veliki komad zemlje. Jedan je komad zemlje iznad rijeke između zemlje Svetoga Bartolomeja i kraljevske zemlje, a iznad nje su dvije stijene. Isto tako jedan komad zemlje u gradu Solinu ispod vrata koja se zovu Merka i sa svim gomilama kamenja koje su uz njih. I, pak, jedan drugi dio zemlje u gradu Solinu koji je uz Premižinu zemlju i sve do arene i do puta koji je na morskoj strani, a ondje su dva dijela vrta u kojima su zidovi. Isto tako jedan komad zemlje na mjestu koje se zove Bela i na njoj je zidina. I komad zemlje Belavrata uz Kazilinu zemlju. Isto tako jedan komad zemlje u gradu Solinu na mjestu koje se zove Sestrul, a nalazi se pod bedemom. I komad zemlje uz svetište Svetoga Dujma gdje su grobnice i sve do Poroda. Isto tako jedan komad zemlje na mjestu koje se zove Vlačine, a gdje su zidine. I jedan komad zemlje uz zemlju Svetoga Grgura koja se zove Stražišće. I jedan dio zemlje uz zemlju Svetoga Grgura sa morske strane sa Stinicom u Velikoj Labranji. I na istom mjestu komad zemlje uz zemlju Svetoga Grgura sa zapadne strane gdje je velika zidina. I dio zemlje na istom mjestu u Labranji podno Stinice gdje je stijena izdubljena ljudskim rukama, kao i druga tri dijela zemlje ispod utvrde Klis na mjestu koje se zove Perstrip, a te su zemlje bile gubavca Toliše i zovu se Orešje. Isto tako komad zemlje ispod Svete Tekle što se zove Iznad puta, a tu je zemlju darovao Krča, Vukotin brat. I još jedna zemlja uz Suhi most. I zato smo postavili uz oltar u desnom kutu jedan kamen podijeljen na devet jednakih dijelova za potvrdu naprijed iznesenih riječi da ubuduće postoji uspomena na nas. I hoćemo da se kazne prokletstvom takvim svi oni koji bi se htjeli protiviti ovom što je gore zapisano.