Darovnica kralja Mihajla Krešimira II. (950.)

Darovnica kralja Mihajla Krešimira II. (950.) autor: Mihajlo Krešimir II., prijevod: Mirjana Matijević-Sokol

isprava je sačuvana u autentičnom prijepisu (transumptu) Kninskog kaptola, od 29. lipnja 1397. godine

U ime svetoga i nedjeljivoga Trojstva. Godine Gospodnjega utjelovljenja devetstotina i pedesete, indikcije dvanaeste. Ja, Krešimir, milošću Božjom kralj Hrvata i Dalmatinaca, sjedeći na očinskom tronu Kristovim darom u dvadeset i četvrtoj godini svoga kraljevanja, započeo sam se dragovoljno brinuti za svoje vjerne radi darova, držeći dostojnim da nitko ne bude izuzet od naše nagrade; najposlije slijedeći ono rečeno od Gospodina koji je moleći Oca govorio: »Oče, želim da gdje sam ja ondje bude i moj sluga«, a javljajući se svojim vjernima kaže: »Neću vas nazvati slugama nego svojim prijateljima«. Stoga je njegova visost izabrala sebi mnoge vjerne naše kraljevske vlasti i muževe najvjernije prijatelje, to jest Prividruga, Dražinju, Velkona, Privonu, Pavlicu, Tordoza, Drugonju, Raču, Grubinju i Cibu, koji kroz sve i u svemu od svoje kolijevke najpobožnije i najvjernije svojim djelima dokazuju da su odani. I tako sam htio da ovi, koje sam izabrao i spoznao u iskazivanju njihove ljubavi, budu po svojim nagradama slavniji od ostalih, da se nitko ne bi krzmao u vjernosti i služenju našim nasljednicima. I pak rečeno je prema Evanđelju Kristovom: »Radnik je dostojan svoje plaće«. I zato želimo da dostojan dostojne darove dobije i da se ne bismo očitovali gorim s onima koji uskraćuju nagradu po pravdi jer sudac po zakonu nalaže »da se nagrada nadničara ne zadržava kod istih do jutra«. Ovim imenovanim muževima našim kraljevskim dostojanstvom dajemo da imaju i posjeduju zauvijek ono što je nekoć bio kraljevski otok koji se naziva Vranjic. Isto tako dajemo i darujemo polje u Solinu uz teatar i drugo na mjestu koje se zove Podmirje. Ako bi pak netko od naših sinova, unuka ili bilo kojih naših nasljednika pokušao ovo naše darovanje oteti rečenim muževima ili njihovim nasljednicima, neka ostane bez našega blagoslova i svoje nasljedne časti, neka naleti na srdžbu svoga Tvorca i neka bude kažnjen vječnim prokletstvom i osudom tri stotine i devetnaest otaca i neka se nagradi paklom skupa s Judom Iškariotskim. Sve je ovo učinjeno u kastrumu koji se zove Knin, a pred ovim svjedocima: banom Ozrinjom, županom Velimirom, Koačom i njegovim bratom Martinom, županom Miličajem, županom Dragomirom i rizarom Grubinjom, opatom Donatom i kapelanom Ivanom. Grgur, podžupan bio je pristav u samoj stvari. Ja, Prestancije, biskup biogradski, po nalogu svoga kralja napisao sam ovu ispravu o darovanju za spomen potomcima i svjedok sam. Nas, naime, devet naprijed spomenutih muževa, koje je u takvoj darovnici spomenula kraljevska visost, a imajući pred očima Boga na mjestu darovanja, a to se mjesto zove Vranjic, sagradili smo, dolično našim novcem što nam ga Bog dade s vremenom sakupiti, crkvu na čast svetoga Martina, svetoga Stjepana pape kao i Blažene Marije vazda Djevice, pod čijim se okriljem na istom mjestu sama crkva uznosi. Želeći stoga ovu samu crkvu obdariti našim dobrima, držimo da zemlje koje su kupljene vlastitim novcem, a koje ova isprava navodi u popisu, trebaju biti navedene u pripadajućim granicama: Najprije je jedan komad zemlje u solani uz zemlju Svetoga Bartolomeja iz Knina sa zapadne strane uz more u uvali gdje su gomilice; na istom mjestu je drugi komad zemlje iznad vode od solane između dvije Stinice; i na istom je mjestu još komad zemlje sve do vrha sa istočne strane od Stinica. I jedan je komad zemlje na mjestu koje se zove Konstak sve do salonitanskoga vodovoda, i to je veliki komad zemlje. Jedan je komad zemlje iznad rijeke između zemlje Svetoga Bartolomeja i kraljevske zemlje, a iznad nje su dvije stijene. Isto tako jedan komad zemlje u gradu Solinu ispod vrata koja se zovu Merka i sa svim gomilama kamenja koje su uz njih. I, pak, jedan drugi dio zemlje u gradu Solinu koji je uz Premižinu zemlju i sve do arene i do puta koji je na morskoj strani, a ondje su dva dijela vrta u kojima su zidovi. Isto tako jedan komad zemlje na mjestu koje se zove Bela i na njoj je zidina. I komad zemlje Belavrata uz Kazilinu zemlju. Isto tako jedan komad zemlje u gradu Solinu na mjestu koje se zove Sestrul, a nalazi se pod bedemom. I komad zemlje uz svetište Svetoga Dujma gdje su grobnice i sve do Poroda. Isto tako jedan komad zemlje na mjestu koje se zove Vlačine, a gdje su zidine. I jedan komad zemlje uz zemlju Svetoga Grgura koja se zove Stražišće. I jedan dio zemlje uz zemlju Svetoga Grgura sa morske strane sa Stinicom u Velikoj Labranji. I na istom mjestu komad zemlje uz zemlju Svetoga Grgura sa zapadne strane gdje je velika zidina. I dio zemlje na istom mjestu u Labranji podno Stinice gdje je stijena izdubljena ljudskim rukama, kao i druga tri dijela zemlje ispod utvrde Klis na mjestu koje se zove Perstrip, a te su zemlje bile gubavca Toliše i zovu se Orešje. Isto tako komad zemlje ispod Svete Tekle što se zove Iznad puta, a tu je zemlju darovao Krča, Vukotin brat. I još jedna zemlja uz Suhi most. I zato smo postavili uz oltar u desnom kutu jedan kamen podijeljen na devet jednakih dijelova za potvrdu naprijed iznesenih riječi da ubuduće postoji uspomena na nas. I hoćemo da se kazne prokletstvom takvim svi oni koji bi se htjeli protiviti ovom što je gore zapisano.