Daniel (Šarić)/Glava 6.

¹ Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom sto i dvadeset satrapa, koji su se imali razdijeliti nad svim kraljevstvom,

² I nad njima tri vrhovna predstojnika, kojima je pripadao i Daniel. Ovima su satrapi imali polagati račune, da ne bi kralj trpio štete u porezu.

³ Daniel se je odlikovao iznad drugih vrhovnih činovnika i satrapa, jer je u njemu djelovao viši duh. Kralj je pomišljao na to, da ga postavi nad svim kraljevstvom svojim.

⁴ Tada su vrhovni činovnici i satrapi gledali da nađu kakavgod povod tužbi proti Danielu u njegovoj službi. Ali nijesu mogli otkriti nikakva povoda ni pogrješke, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana.

⁵ Tada su rekli oni ljudi: "Nećemo naći na tome Danielu nikakva povoda tužbi, osim ako ga ne nađemo na njemu zbog zakona Boga njegova."

⁶ Zato navali na kralja oni vrhovni činovnici i satrapi i rekoše mu: "kralju Darije, da si živ dovijeka!

⁷ Svi vrhovni činovnici u kraljevstvu, predstojnici i satrapi, savjetnici i zapovjednici složni su u tom, da se izda kraljevska naredba i postavi oštra zabrana, po kojoj svaki, koji za trideset dana upravi koju molbu na bilo kojega boga ili čovjeka osim na tebe, kralju, ima se baciti u jamu lavovsku.

⁸ Dakle, kralju, potvrdi taj zaključak i potpiši pismo, da se ne može promijeniti po neporecivom zakonu medijskoperzijskom!"

⁹ Nato potpisa kralj Darije pismo sa zabranom.

¹⁰ Kad je Daniel čuo, da je pismo potpisano, otide u svoju kuću, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora naprema Jerusalemu. Tri puta na dan padao je na koljena svoja, obavljao je molitvu svoju i slavio Boga svojega, kao što je bio činio i prije.

¹¹ Jednoga dana pohitješe oni ljudi ovamo i nađoše Daniela, kako se je molio i vapio Bogu svojemu.

¹² I otidoše kralju i upitaše za kraljevsku zabranu: "Nijesi li potpisao zabranu, po kojoj svaki, koji za trideset dana upravi kojugod molbu na bilo kojega boga ili čovjeka osim na tebe, kralju, ima se baciti u jamu lavovsku?" Kralj odgovori: "Tako je po neporecivom zakonu medijskoperzijskom."

¹³ Tada oni odgovoriše kralju: "Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, ne mari za te, kralju, ni za zabranu, koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu."

¹⁴ Kad je kralj to čuo, ožalosti se vrlo i pomisli na to, kako bi izbavio Daniela. Trudio se do zalaska sunca, da ga oslobodi.

¹⁵ Ali navališe oni ljudi na kralja i rekoše kralju: "Pomisli, kralju, da ima zakon medijskoperzijski, po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je izdao kralj, ne mijenja!"

¹⁶ Tada dade kralj zapovijed. I dovedoše Daniela i baciše ga u jamu lavovsku. Kralj reče još Danielu: "Bog tvoj, kojemu tako postojano služiš, neka te izbavi!"

¹⁷ Tada donesoše kamen i metnuše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati svojim prstenom i prstenima svojih velikaša, da se ne mogne ništa poduzeti proti Danielu.

¹⁸ Potom se povuče kralj u svoju palaču i provede noć u postu i ne dopusti, da mu se unesu jela, ali ipak ga ostavi san.

¹⁹ Rano ujutro, čim se razdanilo, ustade kralj i otide brže k jami lavovskoj.

²⁰ Kad se približi k jami, viknu Daniela žalosnim glasom. Kralj reče Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog tvoj, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?"

²¹ Daniel odgovori kralju: "Kralju, da si živ dovijeka!

²² Bog moj poslao je anđela svojega. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nijesu ništa naudili, jer sam bio nađen pred njim nedužan. I proti tebi, kralju, nijesam učinio nikakve nepravde."

²³ Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi, da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne nađoše ni najmanje ozljede na njemu, jer se je bio pouzdao u Boga svojega.

²⁴ A one ljude, koji su bili optužili Daniela, dovedoše na zapovijed kraljevu i baciše ih u jamu lavovsku s djecom njihovom i sa ženama njihovim. Prije nego su bili došli na dno jami, navališe lavovi na njih i potrše im sve kosti.

²⁵ Potom izdade kralj Darije svima narodima, plemenima i jezicima, što stanuju po svoj zemlji, ovo pismo: "Sreća vam sve veća i veća!

²⁶ Ovim izlazi od mene zapovijed, da se u svem području vlasti moje ima svaki bojati i strašiti Boga Danielova, jer je on Bog živi, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se njegovo ne ukida nikada, i vlast njegova nema kraja.

²⁷ On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela od sile lavova."

²⁸ Danielu je bilo dobro za kraljevanja Darijeva kao i za perzijskoga kralja Kira.

← Glava 5.

Daniel (Šarić)

Glava 7. →