Daniel (Šarić)/Glava 2.

¹ U drugoj godini vladanja Nebukadnezarova usnio je Nebukadnezar san. To ga je toliko uznemirilo, da nije mogao spavati.

² Tada zapovjedi kralj, da se dozovu vračari, gataoci, zaklinjači i Kaldejci. Oni su imali da kažu kralju san njegov. Oni dođoše i stupiše pred kralja.

³ Kralj im reče: "Usnio sam san, i duh mi se uznemirio; htio bih razumjeti sam."

⁴ Kaldejci odgovoriše kralju: - Aramejski - "Kralju, da si živ dovijeka! Pripovjedi san slugama svojim, pa ćemo ti reći što san znači!"

⁵ A kralj odgovori Kaldejcima: "Moja je odluka tvrda Ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete na komade isječeni i vaše će kuće biti podrtine.

⁶ Ako li mi kažete što sam snio i što san znači, dobit ćete od mene dare i poklone i veliku čast. Kažite mi dakle što sam snio i što san znači!"

⁷ Tada oni odgovoriše po drugi put: "Neka kralj pripovjedi san slugama svojim, pa ćemo reći što san znači!"

⁸ A kralj reče: "Znam sada doista, da gledate dobiti vremena, jer znate, da u mene stoji tvrdo:

⁹ Ako mi ne kažete što sam snio, onda ostaje nad vama presuda. Vi ste se dogovorili, da mi dadnete značenje lažno i izmišljeno, u nadi da će se promijeniti prilike. Dakle kažite mi san, i znat ću, da ćete mi dati i pravo značenje."

¹⁰ Kaldejci odgovoriše kralju: "Nema čovjeka na zemlji, koji bi, kralju, mogao ispuniti tvoj zahtjev! I nikada nije jedan kralj, makar bio velik i moćan, tako što zahtijevao od jednoga gataoca, vračara ili Kaldejca.

¹¹ Što ti, kralju, išteš, vrlo je teško! Nema nikoga, koji bi mogao to reći kralju, osim bogova koji ne stanuju među ljudima.

¹² Na to se kralj tako jako razljuti i razgnjevi, te je izdao zapovijed, da se pogube svi mudraci babilonski.

¹³ Kad je bila izašla zapovijed, da se poubijaju mudraci, tražili su i Daniela i drugove njegove, da ih ubiju.

¹⁴ Tada se Daniel mudro i razumno predstavi Arioku, zapovjedniku kraljevskih krvnika, koji je bio izašao da poubija mudrace babilonske.

¹⁵ On upita Arioka, kraljevskog zapovjednika, zašto je izdana od kralja ta stroga zapovijed. Kad je Ariok bio rekao stvar Danielu,

¹⁶ Otide Daniel kraju i zamoli ga, da mu ostavi vremena, jer će tada reći kralju što san znači.

¹⁷ Potom otide Daniel a kuću svoju i reče stvar drugovima svojim Hananiji, Mešaku i Azariji,

¹⁸ Da bi se pomolili za milost Bogu nebeskomu zbog te tajne, i da ne bi bili pogubljeni također Daniel i drugovi njegovi s ostalim mudracima babilonskim.

¹⁹ Tada je bila Danielu objavljena tajna u noćnom viđenju. I Daniel je blagoslovio Boga nebeskoga.

²⁰ Daniel se je molio: "Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje odvijeka dovijeka, jer je njegova mudrost i moć.

²¹ On je, koji dovodi promjenu vremena i prilika; koji skida kraljeve i postavlja kraljeve; koji daje mudrost mudrima i razum razumnima.

²² On otkriva što je duboko i skriveno. On zna, što se zbiva u tami; jer kod njega stanuje svjetlost.

²³ Zahvaljujem ti Bože otaca mojih! Slavim te; jer si mi dao mudrost i snagu, Ti si mi sada i objavio, za što smo te molili, jer si nam objavio san kraljev."

²⁴ Nato otide Daniel k Arioku, kojemu je bio kralj zapovjedio, da pogubi mudrace babilonske. Otide i reče mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Vodi me kralju! Ja mogu kralju reći što san znači."

²⁵ Tada Ariok brže dovede Daniela pred kralja i reče mu: "Kod judejskih prognanika našao sam čovjeka, koji će reći kralju što san znači."

²⁶ Kralj reče Danielu, koji se je zvao i Beltešazar: "Možeš li mi doista reći san, koji sam snio, i što on znači?"

²⁷ Daniel odgovori kralju: "Tajnu, koju kralj hoće da zna, ne mogu reći kralju mudraci, gataoci, vračari i pogađači.

²⁸ Ali ima Bog u nebu, koji otkriva tajne. On javlja tebi, kralju Nebukadnezare, što će se dogoditi u budućnosti! San i viđenja, što si ih imao na postelji svojoj, ovo su:

²⁹ Tebi, kralju, dođoše misli na postelji tvojoj o tom, što će se dogoditi poslije. Onaj, koji objavljuje tajne, govori ti što će biti.

³⁰ Meni je sad ova tajna objavljena, ne pomoću mudrosti, koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato, da bi se javilo kralju što san znači, i da doznaš misli srca svojega.

³¹ Ti si, kralju, imao viđenje. Ti si vidio lik velik, koji je bio visok, i svjetlost mu silna, Stajao je pred tobom. Strašan je bio pogled njegov.

³² Glava tome liku bila je od čistoga zlata, prsa i mišice od srebra, tijelo i bedra od mjedi,

³³ Stegna od gvožđa, noge što od gvožđa što od gline.

³⁴ Dok si gledao, odvali se od gore kamen sam od sebe, udari u gvozdene i glinene noge lika i satre ga.

³⁵ Tada se satre odjedanput gvožđe, glina, mjed, srebro i zlato i rasprša se kao pljeva na gumnu u ljeto. Odnese ih vjetar. Ne osta više ni trag od njih. A kamen, koji je bio razmrskao lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju.

³⁶ To je san. Sad ćemo reći kralju što znači.

³⁷ Ti si, kralju, kralj nad kraljevima, kojemu je Bog nebeski dao gospodstvo i moć, snagu i čast;

³⁸ I gdjegod žive ljudi, životinje poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarom nad svima njima. Ti si ona glava od zlata.

³⁹ Nakon tebe nastat će drugo kraljevstvo, manje od tvojega, zatim treće kraljevstvo od mjedi, što će se prostirati po svoj zemlji.

⁴⁰ Četvrto će kraljevstvo biti jako kao gvožđe, jer gvožđe može sve satrti i razbiti.

⁴¹ Što su noge i prsti, koje si vidio, bili dijelom od gline lončarske, dijelom od gvožđa, znači, da će kraljevstvo biti razdijeljeno. Bit će u njemu nešto od tvrdoće gvožđa, jer je, kako si vidio, bilo gvožđe pomiješano s glinom lončarskom.

⁴² Što su prsti bili dijelom od gvožđa, dijelom od gline, znači, da će kraljevstvo biti dijelom tvrdo, dijelom krhko.

⁴³ A što je gvožđe, kako si vidio, bilo pomiješano s glinom lončarskom, znači, da će se među se pomiješati ženidbom, ali se ipak neće stopiti u jedno, kao što se ni gvožđe ne može smiješati s glinom.

⁴⁴ U vrijeme onih kraljeva Bog će nebeski podignuti kraljevstvo, koje se neće raspasti dovijeka. Njegova vlast neće prijeći na drugi narod. Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.

⁴⁵ Tako kao što si vidio, da se je od gore kamen odvalio sam od sebe s satro gvožđe, mjed, glinu, srebro i zlato. Tako je Bog veliki javio kralju, što će se dogoditi poslije. San je istinit, i tumačenje je njegovo vjerno."

⁴⁶ Tada se baci kralj Nebukadnezar ničice na svoje lice, pokloni se pred Danielom i zapovjedi, da mu prinesu žrtvu i kad.

⁴⁷ Onda reče kralj Danielu: "Doista, vaš je Bog najviši Bog, gospodar nad kraljevima i objavitelj tajna; jer si ti mogao otkriti ovu tajnu."

⁴⁸ Nato iskaza kralj Danielu veliku čast. Dade mu mnoge dragocjene darove i učini ga Gospodarom cijele pokrajine babilonske i poglavarom nad svim mudracima babilonskim.

⁴⁹ Ali na molbu Danielovu predade kralj upravu pokrajine babilonske Šadraku, Mešeku i Abed-Negu. Tako osta Daniel na dvoru kraljevskom.

← Glava 1.

Daniel (Šarić)

Glava 3. →