Pisma od tašte slave

Izvor: Wikizvor

Pisma od tašte slave
autor: Toma Babić

Objavljeno u autorovoj knjizi Cvit razlika mirisa duhovnoga. Tekst preuzet sa stranice HercegBosna.org.




Pivaj, druže, da te gora čuje,
gora, druže, i tko njom putuje.
Neka čuje pisme glasovite
i od svita stvari varovite.
Koje tužna varaju čovika5
kojino je od magle prilika.
Jutrom se vidi i na mnogo mista,
u podne se obrati u ništa.
Al kakono munja u oblaku
časom sine pak stane u mraku.10
Al kakono kapljica od lista
koju vitar obrati u ništa.
Ali rosa kad na travi leže
koju sunce s vrućinom sažeže.
I tako se tužan čovik vlada15
koji ima umrit iznenada.
Nu pogledaj čovika bogata
koji uživa i srebra i zlata!
Njemu pisme pivaju u dvoru,
slave čine, igraju po dvoru.20
Diple diple i glasne svirale,
mukle gusle i trubljice male.
Tu su sprave gozbe svakojake
i izbine svakomu jednake.
A pak vidi čudo priveliko25
gdi se u čas smuti svekoliko,
iznenada pusti se ozgara
smrt umori od kuće glavara.
Svi se tanci u plač obratiše
gusle s diplam muklo zamuknuše.30
Tu gost gosta pod mučem upita:
što je ova graja jadovita.
Jutros se rano veselo popiva
a sada se svak suzam obliva.
Jedan drugom pod mučem govori:35
muči tužan o tom ne govori.
Smrt umori od kuće glavara
svu obitelj u tugu obara.
Sad razmisli, milo dobro moje,
kako ljudi sve kod smrti stoje.40
Jutrom vidiš radosti velike
a pak smrti i žalosti prike
koja mori posve vike vika
jere od nje ne imade lika,
i ne gledaj ni stara ni mlada45
jer će umrit svaki iznenada,
već pripreman svaki ima stati
kad ga bude Isukrst zazvati.
Dragi brate, sad oči otvori
jer ti ovo Isukrst govori,50
jere će te umoriti mlada
i doći će po te iznenada.
Tko nas čuje sva čas neka mu je,
nek se budi, neka ne luduje.




Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.