Cvietak k suncu, serce k tebi

Izvor: Wikizvor
Cvietak k suncu, serce k tebi
autor: Petar Preradović




Je li poznaš, ljubo, ono cvietje,
   Što se vidi svako pramalietje
   U obilju po naših livada'?

Žuti cvietki, sitni kô iskrice,
   K dragom suncu viek okretju lice,
   Gledajuć ga s jutra do zapada.

A kad sunce zamakne za gore,
   Mahom ti se cvietki svi zatvore
   Od žalosti, što se 'e sunce skrilo.

A kad sunce opet izza gore
   Pomoli se, cvietki se otvore
   Od radosti, što se 'e pomolilo.

Tako, ljubo, i ono serce vierno,
   Što te ljubi, ljubeć neizmierno,
   Svaki časak i u doba svaka

Tamo kreće goruće zienice,
   Gdie mu sjaje tvoje krasno lice,
   Gledajuć te od jutra do mraka.

A kad zadješ ti u tvoje dvore,
   I gledati više te nemore,
   Tad se sklopi, u noć tužnu pa'ne.

A kad opet, silazeć pred dvore,
   Ti se ukažeš, ter te vidjet more,
   Tad se otvori, jer mu sunce grane!