Bula o ekskomunikaciji (1054.)
| Bula kardinala Humberta od 16. srpnja 1054. autor: Humbert iz Silve Candide |
|
Humbert, Božjom milošću kardinal-biskup svete Rimske Crkve; Petar, nadbiskup Amalfitanaca; Fridrih, đakon i kancelar, svim sinovima Katoličke Crkve:
Sveta rimska apostolska Stolica, prva od svih stolica, kojoj najosobitije pripada, u njezinu svojstvu glave, skrb za sve Crkve, udostojala se uputiti nas kao svoje poklisare u ovaj carski grad da pribavimo mir i korist Crkve, da vidimo jesu li bili na istini osnovani glasovi koji su od jednog ovako znamenitog grada došli s upornošću do njezina uha. Prije svega neka znaju slavni carevi, kler i narod ovoga grada Carigrada, i čitava Katolička Crkva, da smo ovdje u isto doba našli jedan, jaki razlog veselja u Gospodinu i jedan veliki povod žalosti. Što se zbilja tiče stupova carstva i njegovih građana, razboritih i časnih, grad je najkršćanskiji i pravovjeran. Ali što se tiče Mihajla, kojemu se neovlašteno pridaje naslov patrijarha, i pristaša njegove mahnitosti, oni svakodnevno siju u njegovu krilu obilan korov hereza. Kao simonijaci oni prodaju dar Božji; kao valezijani kastriraju svoje goste da ih podignu zatim ne samo u klerikat nego čak na episkopat; kao airijanca ponovno krštavaju one koji su kršteni u ime svetoga Trojstva, a nadasve Latine; kao donatisti tvrde da su izvan Grčke Crkve, prave Crkve Kristove, nestali iz čitava svijeta njegova prava žrtva i njegovo pravo krštenje; kao nikolaiti dopuštaju službenicima svetog oltara sklapati ženidbu i traže za njih to pravo; kao severijani proglašuju Mojsijev zakon prokletim; kao pneutomahi izostavili su u Simbolu proizlaženje Duha Svetoga od Sina; kao manihejci izjavljuju između ostaloga da je kvasni kruh živ; kao nazareni pridaju takvu važnost legalnoj čistoći Židova da odbijaju krstiti djecu prije osmoga dana, također i ako se nalaze u smrtnoj opasnosti; pričestiti, ili — ako su još poganke — krstiti rodilje i žene za vrijeme mjesečnog pranja, također i ako se nalaze u smrtnoj opasnosti; osim toga, puštajući rasti bradu i kose, odbijaju pričest onima koji, slijedeći običaj Rimske Crkve, strigu kose i briju si bradu. Za sve ove zablude i za mnoge druge kažnjive čine Mihajlo, pošto je od našeg poglavara pape Lava primio pismene opomene, nije se udostojao priznati svoje pogreške. Suviše, nama legatima, koji smo s pravom htjeli dokrajčiti tako teške zloporabe, uskratio je audijenciju i razgovor,zabranio misiti u crkvama. Već prije on je naredio zatvaranje crkava Latina, koje je on nazivao azimitima i svuda progonio riječima i djelima, dolazeći čak dotle da anatematizira Apostolsku Stolicu u njezinim sinovima, i usuđujući se da si dade naslov ekumenskog patrijarha, protiv volje iste Svete Stolice. Zato, ne mogući podnositi ove uvrede i ove pogrde protiv prve Apostolske Stolice, i videći da je time katolička vjera na mnogo načina teško pogođena, auktoritetom svetog i nedjeljivog Trojstva, Apostolske Stolice čiji smo poslanici, i svih svetih pravovjernih otaca od sedam koncila i čitave Katoličke Crkve, potpisujemo protiv Mihajla i njegovih sljedbenika anatemu koju je naš prečasni papa izrekao protiv njih, ako se ne budu pokajali:
Da neofit Mihajlo, koji neovlašteno nosi naslov patrijarha, natjeran samo ljudskim strahom da obuče monaško odijelo, izložen sada najtežim tužbama, i s njime Lav, koji se naziva ohridski biskup, i Mihajlov kancelar Konstantin koji je svetogrdno pogazio žrtvu Latina, i svi oni koji ih slijede u prije spomenutim zabludama i preuzetnim drzovitostima, da svi ti padaju pod anatemu, Maranathu sa simonijacima, valezijanima, arijancima, donatistima, nikolaitima, severijanima, pneutomahima, manihejcima i nazarenima i svim hereticima, još više s đavlom i njegovim anđelima, osim ako dođu na priznanje svoje pogreške. Amen, amen, amen!
Tko god uporno ostane napadati vjeru svete Rimske Crkve i njezinu žrtvu neka bude anatema, Maranatha, i neka ne bude smatran kršćanin katolik, nego kao heretik prozimita! Fiat, fiat, fiat!