Mladji
Šta je tebi, dragi brate,
Da se kloniš mene tako?
Kakvo zlo je palo na te
Što ja znati ne bih smio?
Otkrij ranu bratu svome
Ako te je uvriedio!
Stariji
Pa ti jošte slatko pitaš,
I to danas, danas, Mile?
O sladosti nenadane!
Neka, neka, samo dalje,
Nek se puni gorka čaša,
Ali nemoj krivit mene
Kad prepuna prelije se
I ogorči sladost tvoju.
Mladji
Ružno ovu noć sam snivo,
Eto sna mi izpunjena!
Tvoje rieči prestudene
To je led iz vedra neba,
Tvoj gnjev mrki to je sjena
Što mi u snu stope broji.
Nikad još iz tvojih usti
Takvih rieči niesam čuo,
Nikad tvoje mirno oko
Nij' se tako zakriesilo.
O kaži mi odmah, kaži,
Što te j' tako pretvorilo?
Nemoj, Ćiro, dulje od trena
Da ostane zamućena
Medju nama čista ljubav!
Što bi rekla naša majka
Kad bi čula da medj nama
Zavrže se tužna kavga,
Da na brata bratac mrzi?
Stariji
Uviek s' rdja gvoždja drži,
Uviek i ti k majci letiš,
Najprv sudu njezinome
Svaku brigu ti podnosiš,
Jer s' uvjeren da će tebe
Ona uviek zakriliti.
Mazunik si njezin zlatni,
Čudo da te još i sada
U kolievku ne povija,
Ljuljajuć i pjevajući
Cio danak umiljatno
Oko tebe da ne šuška.
Kradomice njoj iz srca
Znao si me iskopati,
Sad i iz drugog gdje ja bivam
Iztisnut me namjeravaš.
Ali ja ti kažem, Mile,
Ne korači nikad više
K Savkinome bielom dvoru;
Tvrdu vjeru ja ti dajem:
Nać ćeš pred njim biesna lava!
Mladji
A kad s lavom lav se sretne?
Stariji
Tad slabijeg jači smetne!
Mladji
Budi tako - sreli smo se!
Na istoj smo stazi oba!
Uklonit se ja ne mogu,
Niti smijem, jer pravicom
Ja odavna po njoj hodim:
Savke srce meni bije,
A gdje ja već pravo imam,
Pravdat mi se dalje nije.
Stariji
Starije je moje pravo!
Sav sviet znade i ne sumnja
Da je moja zaručnica
Već od dobe mladoljetne,
Samo ti još ne vjeruješ;
Ali ću ti log priredit
Gdje ćeš snivat vječan sanak
O pravicah brata svoga!
Mladji
Dobro - dalje ne govori!
Stariji
Zorom smo na Žutoj gori -
Mladji
Nek medj nama zrno sudi!
Stariji
To je pravo, jer smo ljudi!
Danak b'jaše u jeseni,
Vedra danka hladno jutro.
S žute gore pogled krasan
Razvija se na doline,
Na brežuljke, na ravnice
Naše mile domovine.
Naokolo sviet još šuti,
Samo brdom pod koraci
Dvaju ljudi lišće šušti:
Braća idu na ročište.
Svaki s puškom na ramenu
A sa malom za pojasom.
Ćiro prvi na vrh dodje,
Okom mahne naokolo,
Skine pušku, prisloni ju,
Prekrsti na prsih ruke,
Šuti, brata čekajući.
Sad i Mile gore stigne,
I on pušku skine s sebe
Nasloni se rukama na nju
Teno gleda nepomično
K jednoj strani u dolinu.
Stariji
Što s' se tamo zagledao?
Okreni se k prsim ovim,
Evo tebi gledališta!
Mladji
Gledam, brate, što naskoro
Jedan od nas nikad više
Živim okom gledat neće.
Vidi tamo: izmedj dublja
Jedna kuća poviruje,
Onoj kući dom je ime,
A oko nje sve što stoji,
Krasni predjel zemlje ove,
Domovinom to se zove,
Ona kuća nas porodi,
Ova zemlja nas othrani,
A porod nam i othrana
To su samo posudjeni
U mladosti ludoj novci.
Zadužnici mi smo ovdje
Kojim dom i domovina
Život dade na kamate
Da dobiva jednom od nas
Čisti danak od ljubavi.
Nije žiće ovo naše,
Domovine glavnica je
Što uživat mi možemo
Al potrošit ne smijemo!
Stariji
Mudrovati tako znade
Svaki komu, kao tebi,
Smrtna zima krv oledi!
Mladji
Krv je moja ona ista
Šti i tvoje žile puni,
Braća smo od jednog oca,
I junačtvo obadvaju
Za jednako svi poznaju.
Tu od smrti straha nije,
Al života bojat se je
Nesretnome onom bratu
Koj' nadživi ub'jenoga.
Evo, Ćiro, dva koraka
Gdje od tebe samo stojim,
Promašiti nećeš moći,
Pucaj smjelo i veselo,
Sastavi me s crnom noći,
A ti živi bielom danku!
Vodi kući tvoju Savku,
Nek ti sinka dva porodi,
Da i oni medju sobom
Pokolju se kao i mi,
I porodu opet svome
Krvni primjer da ostave.
I neka se penje tako
Od koljena do koljena
Strašna kletva našeg roda:
Da slavjanska tužna majka
U vlastitoj svojoj krvi
Potapljat si djecu mora!! -
O moj brate! Rad ljubavi
Bijemo se, a ljubavi
Ni za liek u nas ne ima
Do te prave naše ljube.
O gledaj joj krasno tielo,
Pred nama se kako gizda,
Božjom rukom urešeno:
U mladosti vječnoj pliva,
Svako ljeto ljepša biva.
Dan ti zorom nju rumeni,
Noć mjesecom nju srebreni,
Oči joj se milo sjaju
Iz jezera širih dvaju,
Niz lice joj prebogato
Visi zrelog voća zlato,
Izmedj šuma, njene kose,
Sja se biser blage rose.
Bistrih vrela, bielih rieka,
Pune grudi ima mlieka,
Puno srce krvi za nas,
A mi tužni još do danas
Pomislili na nju niesmo.
O moj brate, prenimo se!
Evo ljube našem zvanju,
Pa nas neće ljubav morit,
Do kad drugi od nas prije
Hoće za nju krv da lije.
Stariji
Ti si, brate, angjeo s neba!
Al tu riječi sad ne treba,
Ovaj cjelov nek ti javi
Što sad mislim o ljubavi.
Na prsih si braća leže,
Nova ljubav sad ih veže.
Ruke grle milog svoga,
Usta ljube ljubeznoga,
Jednim glasom srca biju,
Dvije se duše jednom sliju.
Domovino, ti svjedoči,
Što sad vide tvoje oči,
Ti svjedoči i razglasi
Složne braće ljuba da si!
