Bosanski ciklus jada

BOSANSKI MOTIVI SA SNAJPEROM I MRTVOM PRIRODOM (Instalacije 1992 - 1994)

Posvuda čovjek sanja ideje vrijednosti višeg

Reda rađati i činiti, činiti što bilo da bilo

Praviti smrtni hropac snajperom od našeg

Mesa pa će inozemni kulinari viriti u zurilo

Od klinkera i od peluda sumporova cvijeta

Olovom vonja prah curi poput sluzi sperme

Liže ovarije djevica u bijelom lijepih meta boje trešnje

djevičanstvom cvjeta od zime

Gastronomi dolaze odsvakuda staviti sred scene

Svoje poznanje svjetske kuhinje pokazati na djelu

RTBfR, CNN, RAI, fAI, BBC, RTf, YouTube vidéo Cène

Pa kao krstjanin dobri vratit se plakati u opijelu

Po tome imajući snažan, iskren dojam da su učinili

Neko djelo grandiozno šampanj stane šumno kuljat

Šampanj koji bi sablé za trofej koji im više ne fali

Za okačiti na zid geler cal 105 mm

Made in Russland-brat

NOĆNU SLUŠAO SAM NEBO

i nebo mi govoraše tajne svoje

Razumih ga jasno

jer nebo mi govoraše kako se tajne govore

u po glasa jezikom bosanskim

Svu noć Danica mi s neba treperila svojim treperavim glasom

Gledao sam osluškujuć fioriture njenih sopranskih fuga u pismama

skladanim jezikom bosanskim

Zbor ju zvizdani pratio virno dok je

Mladom Misecu ljubav svoju poviravala

A on mladoženja vični svoju joj viru tvrdio

i ljubav zavitovao govorom bosanskim

S jutrom oglasi mi Sunce s neba dolazak

Kraljice svitla šaljući glasnike u sunčevu slapu

s istoka vrlog koji mi ditirambe svoje

u dostojanstvu priopći jezikom baš bosanskim

Ptice mi iz gajeva i lugova čavrljale i sve ih razumih

jer to bi cvrkut u jeziku bosanskom

Stameni borovi, plemetite jelke, ariši i tamariske,

tise i bukove krune u kralivskim odorama

nedostižnih planinskih vrhunaca potvrdiše mi virnost

to Horion Bosona rekti na vike vikova

Amen i Amin svakto jezikom bosanskim

Zelenooki slapovi unski, tisnaci neretljanski, Vrbas šumni,

Sana topla i Drina vrletna san mi na oči svojim šumljenjem spustiše,

san mi onda govorio istiha govor razumljiv jezikom bosanskim Zemlja mi iz oranica

progovori plodovima svojim, more mi valovljem posla lađe darovima

ispunjene omotače mistične tvari uvi’ene u pokrove od baršuna glasova jezika bosanskog

S labudovima odletih k jugu nošen vitrom vokala jezika bosanskog

s divljim guskama zaplovih oceanom nebeskim put sivera u idrima s vitrom jezika bosanskog

Ostarih i onemoćah došle mi vile bilinskih moći vidarice boli bolovah rane ne izvidah

Bosna mi na ranu legla nema ni njoj ni meni lika ni u likara ni u vikara Bosne srebrne

K zapadu sunca krenuh na vrime u tren njemu stići reći evo mene

s tobom zapada zapasti i s mirom u mir pod stećak leći

u jeziku bosanskom u viri krstjqnskoj

Na prvi dan protulitja, 21. ožujca, lita dvi tisuć’ i desetog,

u zemlji dalekih Normana.

PRVI EVIN LJUBAVNIK NA ZEMLJI

Bijaše slučajno nebeskog podrijetla

U jednom činu znanstvenog istraživanja O teoriji ljudske infinitezimalnosti

Njihov snošaj prema časnom izvješću

O dami in flagranti izvršen sa zanimljivim ciljem

Završio oplođavajućim ažuriranjem

Po tome njen muž njojzi napravi drugog sina

U podpunosti u skladu sa zakonom kreacije

Po tome sinovi radeći svoj posao izvan

Rajsko-vrtlarske teritorije poslaše

Nebu njegov dîm sa zadaćom miruha da ugodi

Senzibilne nosnice Našeg Gospoda Stvoritelja

Ljubomora prvog sina izazvana ljepotom

Pohvaljenom od Boga on ubi sina ratara

Reklo bi se da povijest završiti nikad neće među nama

Sinovi nebeskog podrijetla ubijat će sinove zemaljske

I vice versa žene će nas varati uvik s onim što u njima

izaziva radoznalost lipote

Volite pticu rugalicu

Bilo je pisano: oko za oko, zub za zub

Oko daj zaklopi svoju gubicu rekao je Bruciël

A ti zube siđi sa svog trona spala ti je kruna

Ubijte pticu rugalicu rekao je žurnal komunal

Ne ubijajte pticu rugalicu rekao je film komercijal

Volite pticu rugalicu rekao je pjesnik Admiral Mahić

Pustite ju da pjeva grmio je Voltaire iz onostranog

Ptica rugalica treba se smijati a ne plakati

Živio smijeh živio osmijeh dolje barjak ispred Citibank

Bilo je pisano volite jedni druge čak iako nemaju socijalne zube

Bilo je pisano da nema drugog osim Boga jedinog na stolu

U predvorju Templa côté jardin jedini je Jésus Christ le taoïste

Pokazivao put i samo ptica rugalica bijaše bukinist koji dijeli

na čitanje svitke i deklamira na pamet naučenu riječ

Koja je rekreirala svijet nakon kreacije početka

Dakle ona zaslužuje da bude poslužena pri desertu, a ne pred vratima

Rekao je Sv. Pavao Ignjacu Lojoli Svetom Ognju literature Slobodnog pada

koji ne vjeruje da Noje nije imao busole

Za naviganje tijekom vremena kad Potop skrivaše

Zemlju pogledu ptice rugalice

UTOČIŠTE JESUS KRIST, JA MU TAOIST

Ja imam svoj put kojem je utočište Jezus Krist,

Ja sam mu taoist, ja obožavam žene, imam ih dvije,

Poeziju kao eksploziju samoću kao kakvu orgiju

Ja sam dakle bigamist posvećeni praktikant

Živjela praxis nasuprot kontemplaciji

Voljeti dvije žene u isti mah to je zaista ljepota

A vi, vi ne volite istovremeno ružu i peruniku

Ruža vas ubode i podstakne ljubiti bol

Crvene boje Perunike mirišu politikom varajući

Dva ljubavnika kokota i lava sasušenih spolovila

Ali ne brinite tu sam ja da vas nadomjestim

Ja sam plaćen 843,68€ „de remplacement“ mjesečno

Ja pak ne varam svoje dvije žene

Ja ljubim samoću i tucam poeziju sasvim nagu

Ljubav jašući ju bez sedla, ljepota, krilata

Odnosi me u deveto nebo u božansku ekstazu

Nek’ živi božanska ekstaza nek sveci vole proroke

Nek’ proroci sviraju lire nek poezija bude propisana

Kao lijek protiv neizlječive bolesti samoće

DVIJE ŽUTE LJULJAČKE

Već godinama promatram

Dvije ljuljačke na grani stare šljive u voćnjaku

pred školom u Velkikom Badićum

žute vjetrom zaljuljane

S vremena na vrijeme kao da još onom

Cilju služe za koji bijahu kupovane

Djevojčice čije su ih ručice pokretale

Smjerom odozdo put nebeskog svoda

Otišle su da bi svoj kontinent našle

Ostavivši u mom uhu zvonke kapi meda

Ja još uvijek vidim njihove neumoljivo udaljene

Likove kako mi se pod suncem k'o cvjetovi otvaraju

Jedna zlatnih vlasi što uokviruju usne nasmiješene

Drugu dugih crnih vlasi što se nepokorive u vjetru talasaju

One dolaze iz daleka i sklopljenim ih vidim očima

Na kiši i u azuru uzbibanom pred našim domom

Gdje zauvijek njihov vlada smijeh u mojim ušima

One dolaze sa dna vremena smisao dati životu mom