Bog napušta svoju zemlju i svoj narod

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Bog napušta svoju zemlju i svoj narod

Bog napušta svoju zemlju i svoj narod

7 Ja napuštam svoju kuću,
ja odbacujem svoju baštinu;
onu koju sam milovao4,
izručio sam je hrpi svojih
neprijatelja.
8 Moja je baština postala za mene
kao jedan lav u šumi;
on se oglašava protiv mene,
tako ga ja ne volim više.
9 Je li to moja baština postala
za mene jedna šarena ptica
na koju nasrću grabežljivci
odasvud?
Hajde sakupite sve divlje
zvijeri!
Dovedite ih na gozbu!
10 Gomila pastira1 opustošila je moj
vinograd,
zgazila moje polje,
od ovog čudesnog polja
načinila jedno
opustošenu pustinju.
11 Oni su ga pretvorili u
pustoš;
evo ga preda mnom, žalobnog,
napuštenog.
Cijela je zemlja ožalošćena,
a nitko nije zabrinut.
12 Na svim stazama pustinjskim
kreću se pustošnici.
Jedan najamnički mač u najmu
kod GOSPODA ždere s jednog
na drugi kraj zemlje:
nema više mira za nikoga.
13 Sije se pšenica, žanje se
trnje;
iscrpljuje se, a ne postiže
ništa.
Crvenite od onog što vam
prispijeva,
zbog žestoke srdžbe
GOSPODOVE.
Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif