Bog je vodio Izrael usprkos njegovim pobunama
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Bog je vodio Izrael usprkos njegovim pobunama |
20 1 Sedme godine, petog mjeseca2, desetog u mjesecu, nekoliko *starješina Izraelovih dođe tražiti savjet u GOSPODA. Oni sjedoše pred mene. 2 Bi jedna riječ GOSPODOVA za mene: 3 ”
Sine čovjekov; govori starješinama Izraelovim. Ti ćeš im reći: Ovako govori Gospodin BOG: Jeste li to došli da biste me pitali za savjet? života mu moga! Ja se ne puštam pitati za savjet od
vas! proročanstvo Gospodina BOGA. 45 Ne trebaš li im ti suditi, da suditi im, sine čovjekov? Daj im spoznati gnusnosti njihovih otaca. 5 Ti ćeš im reći: Ovako govori Gospodin BOG: U dan kad sam ja izabrao Izrael, ja sam prisegao, dignute ruke, potomstvu doma Jakovljeva; ja sam se dao spoznati njima, u zemlji Egipat; ja
im prisegoh, dignute ruke, govoreći: Ja sam GOSPOD vaš Bog. 6 Tog dana , ja im prisegoh, dignute ruke, da ću ih izvesti iz Egipta, u pravcu zemlje koju bijah istražio za njih, jednu zemlju
obilujuću medom i mlijekom, raskošnu među zemljama. 7 Ja im rekoh: Nek' svatko odbaci užase koje ima pred očima; ne prljajte se s idolima egipatskim1; ja sam GOSPOD vaš Bog. 8 Ali, oni se pobuniše protiv
mene i ne htjedoše me slušati; nitko ne odbaci užase koje imaše pred očima i oni ne napustiše idole iz Egipta. Ja rekoh tada: Ja ću sasuti gnjev svoj na njih, ići ću sve do kraja svoje srdžbe
protiv njih, u sred zemlje Egipta. 9 Međutim ja se stavih na djelo radi imena svog, da ne bude oskvrnjeno u očima naroda među kojima oni obitavaše. Ja se dadoh spoznati njima, pred
očima tih naroda, izvodeći ih iz zemlje Egipta. 10 Ja ih izvedoh iz zemlje Egipta i odvedoh ih u pustinju. 11 Ja im dadoh svoje zakone i naučih ih svojim običajima, koji daju živjeti čovjeku koji ih primijenjuje.12 Dadoh im također svoje
- šabate da bude jedan znak između njih i mene, da se zna da sam to ja, GOSPOD, koji ih posveti. 13 Ali, dom Izraelov se pobuni protiv mene u pustinji; oni ne idoše prema mojim zakonima,
oni opdbaciše moje običaje koji daju živjeti čovjeku koji ih primijenjuje. Oni stalno oskvrnjivahu moje šabate. Ja tada rekoh: Ja ću sručiti svoj gnjev na njih, u pustinji, za istrijebiti ih. 14
Međutim, ja se stavih na djelo zbog imena svog, da ne bude oskvrnjeno u očima naroda pred čijim ih pogledom bijah izveo. 15 Iznova, ja im prisegoh dignute ruke, u pustinji: ja ih neću uvesti u zemlju koju im bijah dao, zemlju obilujuću mlijekom i medom, prekrasnu među svim zemljama. 16 Jer, oni bijahu prezreli
moje običaje, oni ne bijahu išli prema mojim zakonima, oni bijahu oskvrnuli moje šabate; to je zato što njihovo srce slijediše njihove idole. 17 Ali, moje oko imade sućuti za njih, ja ih ne hotijah uništiti; ja ih ne istrijebih u pustinji.
