Bog šalje Ezekiela prema ljudima Izraelovim
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Bog šalje Ezekiela prema ljudima Izraelovim |
2 1 On mi reče: ” Sine čovjekov2, ustani, jer ja ti hoću govoriti.“ 2 Nakon što mi je on govorio, jedan duh3 dođe u mene; on me uspravi; tada ja začuh onog koji mi govoriše. 3 On mi reče: ”
Sine čovjekov, ja tebe šaljem k sinovima Izraelovim, k ljudima pobunjenim protiv mene, oni i njihovi očevi, sve do danas.4 Ti sinovi tvrdokornog lica i okorjelog srca, ja te k njima šaljem; ti ćeš im reći: Ovako govori Gospodin BOG. 5 Dakle, slušali te, ili ne slušali jer to je jedna
pasmina pobunjenika oni će znati da ima jedan prorok u sred njih. 6 Slušaj, sine čovjekov, ne boj ih se i ne boj se njihovih riječi; ti su u sred osporavatelja i trnja, i sjediš na škorpijama; ne
boj se njihovih riječi i nek te ne straše njihova lica, jer to je jedna pasmina pobunjenika. 7 Ti ćeš im reći moje riječi, slušali te ili ne slušali: to su pobunjenici. 8 Sine čovjekov, slušaj što ti kažem: ne budi pobunjenik, kao što je ta pasmina pobujenika; otvori usta i jedi što ću ti ja dati.“ 9 Ja pogledah: jedna ruka bijaše pružena prema meni, držeći
savijenu knjigu1. 10 Ona ju razmota preda mnom; ona bijaše ispisana s obje strane2; tu bijahu upisane žalbe, uzdisanja, jauci. 3 1 On mi reče: ” Sine čovjekov, pojedi ju, pojedi ovaj svitak3; potom ići ćeš govoriti kući Izraelovoj. “ 2 Ja otvorih usta i on mi dade jesti taj svitak. 3 On mi reče: ” Sine čovjekov, nahrani
svoj trbuh i ispuni svoja crijeva ovim svitkom što ti dajem.“ Ja ga pojedoh: on bi u mojim ustima od jedne slatkoće meda. 4 On mi reče: ” Sine čovjekov, idi; pođi ka kući Izraelovoj i govori njima mojim riječima. 5 Jer, to nije jednom narodu neshvatljivog govora i teškog jezika da si ti poslan; to je dom Izraelov. 6
To nije mnogobrojnim narodima neshvatljivog govora i teškog jezika, čije ti ne bi razumio riječi da te ja šaljem k njima, ne bi li te oni slušali? 7 Ali, dom Izraelov ne će te slušati, jer oni mene
ne će slušati; to je što sav dom Izraelov ima čelo tvrdo i srce tvrdokorno. 8 Gledaj: ja činim tvoje lice tvrdim kao što je i njihovo lice, i tvoje čelo također tvrdim kao što je njihovo čelo. 9 Ja
činim tvoje čelo tvrdim poput dijamanta, tvrđim od šljunka; ti ih se ne ćeš bojati i ne ćeš se uplašiti pred njima, jer su oni jedna pasmina pobunjenika.“ 10 On mi reče: ” Sine čovjekov, primi u
svoje srce, slušaj svojim ušima sve riječi koje ti kažem. 11 Idi, pođi k izgnanicima, k sinovima svojeg naroda; ti ćeš im govoriti; slušali oni ili ne slušali, ti ćeš im reći: Ovako govori Gospod BOG.“ 12 Tada me duh podiže i ja začuh iza sebe buku jedne velike graje:” Blagoslovljena budi na svom mjestu slava GOSPODOVA! “ 13 po tome šum krila živućih, koja su se sudarala jedno o
drugo, i u isto vrijeme, buku točkova i buku jedne velike graje. 14 Tad me duh podiže i ponese me; ja pođoh ogorčen i uznemirenog duha; ruka GOSPODOVA bijaše na meni, vrlo tvrda. 15 Ja stigoh kod izgnanika, u TelAviv1, kod onih koji borave
blizu rijeke Kebar jer ondje oni stanuju i ja boravih sedam dana, otupljen, u sred njih.
