Božje obećanje i naša nada

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Božje obećanje i naša nada









Božje obećanje i naša nada[uredi]

  • 13 Kad Bog dade svoje obećanje Abrahamu, kako on ne imade nikog većeg kime prisegnuti, on prisegnu sobom samim
  • 14 i reče:
Da, blagoslovima ja ću te
ispuniti,
Jedno ogromno povećanje tebi
ću dati.
  • 15 Budući tada ustrajan, Abraham vidje ostvariti se obećanje.
  • 16 Ljudi prisežu po većem od sebe samih, i za staviti kraj svakom osporavanju, oni utječu jamčenju prisegom.
  • 17 U tom smislu, Bog, htijući puno više pokazati baštinicima obećanja neopozivu narav svoje odluke, priteče zakletvi.
  • 18 Tako, dva neporeciva čina1, u kojima ne može biti laži s Božje strane, donose nam jedno moćno ohrabrenje, nama koji smo sve napustili za prigrliti ponuđeno obećanje.
  • 19 Ona je za nas kao jedno sidro duše, čvrsto prionulo, koje ulazi s one strane zavjese2, *20 ondje gdje je ušao za nas, kao preteča, Isus, postao *veliki svećenik za vječnost na način Melhisedekov.