Božje i čovječje/X.
| Božje i čovječje/IX. | Božje i čovječje/X. autor: Lav Tolstoj |
XI. → |
X
Je li to bilo radi uzimanja lijekova, ili je jednostavno prebrodio krizu, ili ga je izliječila silna zloba spram doktora, no od tada on preuze stvari u svoje ruke i započe sasvim novi život.
«Vječno me ovdje oni ne mogu i neće držati, - razmišljaše. – Jednom će me osloboditi. Možda će, što je i najvjerojatnije, doći do promjene režima (naši i dalje rade) i stoga treba čuvati život da se van izađe jak, zdrav i sposoban nastaviti sa poslom.»
Dugo je smišljao najbolji oblik života za ostvarenje tog cilja i nadošao na sljedeće: u devet se sati legnuti i ležati – spavao, ne spavao svejedno – do pet sati ujutro. U pet sati ustajanje, dovođenje u red, umivanje, gimnastika i nakon toga, kako je sam govorio, odlazak na posao. I u mašti je išao po Peterburgu, s Nevskog na Nadeždinsku, pazeći da si zamisli sve ono na što bi mogao naići putem: natpise na trgovinama, kuće, redare, kočije i pješake koji mu idu u susret. U Nadeždinskoj je posjećivao dom svog prijatelja i suradnika, i tamo su se on i njegovi drugovi skupljali kako bi razradili i pretresli predstojeći pothvat. Nizale su se diskusije, Meženecki je govorio i za sebe i za druge. Ponekad je govorio na glas, tako da ga je dežurni čuvar opominjao kroz prozorčić, no Meženecki na njega uopće nije obraćao pažnju i nastavljao je dalje svoj imaginarni peterburški dan.
Nakon što je kod prijatelja proboravio oko dva sata, vraćao se kući i objedovao, prvo u mašti, a potom i u stvarnosti ono što su mu donijeli, i uvijek je jeo umjereno. Nakon toga je, u mašti, sjedio doma i bavio se poviješću, matematikom i ponekad, nedjeljom, književnošću. Povijest se sastojala u tome da bi odabrao neku epohu i narod i prisjećao se činjenica i kronologije. Matematika se sastojala u tome da je u glavi računao ili rješavao geometrijske probleme. (Time se osobito volio baviti.) Nedjeljom se prisjećivao Puškina, Gogolja, Shakespearea te je i sam stvarao.
Prije spavanja još je išao na mali izlet, vodeći u mašti šaljive, vesele, ponekad ozbiljne razgovore sa svojim drugovima, muškarcima i ženama, ponekad iste one od ranije, ponekad novoizmišljene. Tako je radio do noći. Prije spavanja je, tjelovježbe radi, u stvarnosti prešao dvije tisuće koraka po svojoj krletki, legao se u krevet i uglavnom zaspao.
Drugi dan je opet radio to isto. Ponekad je išao na jug i poticao narod na bunu, digao ga na noge i zajedno s njim progonio veleposjednike, djeleći zemlju seljacima. Sve je pak to zamišljao ne odjednom već postepeno, sa svim podrobnostima. U mašti je njegova revolucionarna partija slavila posvuda, carska je vlast slabila i bila prisiljena sazvati skupštinu. Carska obitelj i svi ugnjetivači bi nestali, bila bi utemeljena republika i on, Meženecki, bio bi izabran za predsjednika. Ponekad je prebrzo došao do toga, pa bi tada krenuo ponovo od početka, ostvarujući svoj cilj na neki drugi način.
Tako je živio jednu, dvije, tri godine, katkad odstupajući od tako strogog dnevnog reda, no uglavnom ga se pridržavao. Tek su ga tu i tamo hvatali napadaji nesanice i priviđenja, njuške, i tada bi gledao na cijev i zamišljao kako će na njoj učvrstiti uže, napraviti omču i objesiti se. No takvi napadaji nisu dugo trajali. On im je preodolijevao.
Tako on proživi skoro sedam godina. Kada je istekla zatvorska kazna i kad su ga poveli na robiju bio je posvema svjež, zdrav, i u potpunosti vladajući svojim duševnim silama.