Bečka konvencija o diplomatskim odnosima

Izvor: Wikizvor

Bečka konvencija o diplomatskim odnosima

Sastavljena u Beču, 18. travnja 1961. Stupila na snagu 24. travnja 1964.


Države stranke ove Konvencije,

podsjećajući da od davnih vremena narodi svih zemalja priznaju status diplomatskih agenata,

svjesne ciljeva i načela Povelje Ujedinjenih naroda o suverenoj jednakosti država, održavanju međunarodnog mira i sigurnosti i promicanju prijateljskih odnosa među narodima,

uvjerene da bi međunarodna konvencija o diplomatskim odnosima, povlasticama i imunitetima pridonijela razvoju prijateljskih odnosa među narodima, neovisno o različitosti njihovih ustavnih i društvenih poredaka,

uviđajući da svrha tih povlastica i imuniteta nije stvaranje povlaštenog položaja pojedinaca nego osiguranje djelotvornog obavljanja funkcija diplomatskih misija kao predstavnika država,

potvrđujući da će pravila međunarodnog običajnog prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu izričito uređena odredbama ove Konvencije,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.[uredi]

Za potrebe ove Konvencije sljedeći izrazi znače kako je niže utvrđeno:

(a) »šef misije« je osoba koju je država pošiljateljica ovlastila da djeluje u tom svojstvu;

(b) »članovi misije« su šef misije i članovi osoblja misije;

(c) »članovi osoblja misije« su članovi diplomatskog osoblja, administrativnog i tehničkog osoblja i poslužnog osoblja misije;

(d) »članovi diplomatskog osoblja« su članovi osoblja misije koji imaju diplomatski status;

(e) »diplomatski agent« je šef misije ili član diplomatskog osoblja misije;

(f) »članovi administrativnog i tehničkog osoblja« su članovi osoblja misije zaposleni u administrativnoj i tehničkoj službi misije;

(g) »članovi poslužnog osoblja« su članovi osoblja misije zaposleni u poslužnoj službi misije;

(h) »privatna posluga« su osobe u poslužnoj službi nekog člana misije, a koje nisu zaposlenici države pošiljateljice;

(i) »prostorije misije« su zgrade ili dijelovi zgrada i okolno zemljište, koji se, bez obzira na to čije su vlasništvo, koriste za potrebe misije, uključujući i rezidenciju šefa misije.

Članak 2.[uredi]

Uspostava diplomatskih odnosa među državama, kao i stalnih diplomatskih misija, ostvaruje se na temelju uzajamnog pristanka.

Članak 3.[uredi]

1. Funkcije diplomatske misije sastoje se, između ostalog, u:

(a) predstavljanju države pošiljateljice u državi primateljici;

(b) zaštiti interesa države pošiljateljice i njezinih državljana u državi primateljici, u granicama dopuštenim međunarodnim pravom;

(c) pregovaranju s vladom države primateljice;

(d) prikupljanju, svim dozvoljenim sredstvima, obavijesti o stanju i razvoju događaja u državi primateljici i izvješćivanju o tome vlade države pošiljateljice;

(e) promicanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kulturnih i znanstvenih odnosa između države pošiljateljice i države primateljice.

2. Ni jedna se odredba ove Konvencije neće tumačiti kao da diplomatskoj misiji priječi obavljanje konzularnih funkcija.

Članak 4.[uredi]

1. Država pošiljateljica mora biti sigurna da je država primateljica izdala agrément za osobu koju ona predlaže akreditirati kao šefa misije u toj državi.

2. Država primateljica nije dužna državi pošiljateljici navesti razloge zbog kojih je odbila izdati agrément.

Članak 5.[uredi]

1. Država pošiljateljica, nakon notifikacije odnosnim državama primateljicama, može akreditirati šefa misije ili imenovati bilo kojeg člana diplomatskog osoblja, ovisno o slučaju, kod većeg broja država, osim ako se bilo koja od država primateljica tome izričito usprotivi.

2. Ako država pošiljateljica kod jedne ili više drugih država akreditira šefa misije, ona može uspostaviti diplomatsku misiju kojoj je na čelu otpravnik poslova ad interim u svakoj od država u kojoj šef misije nema svoje stalno sjedište.

3. Šef misije ili bilo koji član diplomatskog osoblja misije može predstavljati državu pošiljateljicu kod svake međunarodne organizacije.

Članak 6.[uredi]

Dvije ili više država mogu akreditirati istu osobu kao šefa misije kod druge države, osim ako se država primateljica tome protivi.

Članak 7.[uredi]

Podložno odredbama članaka 5., 8., 9. i 11., država pošiljateljica može imenovati članove osoblja misije po vlastitom izboru. U slučaju vojnih, pomorskih ili zrakoplovnih atašea, država primateljica može zahtijevati da joj njihova imena budu unaprijed priopćena, radi odobrenja.

Članak 8.[uredi]

1. Članovi diplomatskog osoblja misije trebaju u načelu imati državljanstvo države pošiljateljice.

2. Članovima diplomatskog osoblja misije ne mogu biti imenovane osobe koje imaju državljanstvo države primateljice, osim uz pristanak te države koji se može povući u svako doba.

3. Država primateljica može pridržati isto pravo u vezi s državljanima treće države koji nisu ujedno i državljani države pošiljateljice.

Članak 9.[uredi]

1. Država primateljica može u svako doba i bez obveze obrazlaganja svoje odluke, obavijestiti državu pošiljateljicu da je šef ili bilo koji drugi član diplomatskog osoblja misije persona non grata ili da bilo koji drugi član osoblja misije nije prihvatljiv. U takvom slučaju, država pošiljateljica će, ovisno o okolnostima, dotičnu osobu opozvati ili će okončati njezine funkcije u misiji. Osoba se može proglasiti non grata ili neprihvatljivom osobom prije dolaska na državno područje države primateljice.

2. Ako država pošiljateljica odbije izvršiti obveze iz stavka 1. ovog članka ili ih ne izvrši u razumnom roku, država primateljica može odbiti dotičnu osobu priznati članom misije.

Članak 10.[uredi]

1. Ministarstvo vanjskih poslova države primateljice, ili neko drugo ministarstvo o kojem se države usuglase, obavješćuje se o:

(a) imenovanju članova misije, njihovom dolasku i konačnom odlasku ili prestanku njihovih funkcija u misiji;

(b) dolasku i konačnom odlasku osobe koja pripada obitelji člana misije i, kada je to slučaj, činjenici da je neka osoba postala ili prestala biti članom obitelji člana misije;

(c) dolasku i konačnom odlasku privatne posluge u službi osoba iz podstavka (a) ovog stavka i, kada je to slučaj, njihovom odlasku iz službe kod navedenih osoba;

(d) zapošljavanju i otpuštanju osoba koje borave u državi primateljici kao članovi misije ili privatna posluga s pravom na povlastice i imunitete.

2. Kada je to moguće, o dolasku i konačnom odlasku također se dostavlja prethodna obavijest.

Članak 11.[uredi]

1. Ako ne postoji posebni sporazum o broju članova misije, država primateljica može zahtijevati da se broj članova misije kreće u granicama koje ona smatra razumnim i uobičajenim, uzimajući u obzir okolnosti i uvjete u državi primateljici i potrebe dotične misije.

2. Država primateljica može, jednako tako, uz ista ograničenja i bez diskriminacije, odbiti prihvatiti službenike određene kategorije.

Članak 12.[uredi]

Država pošiljateljica ne smije, bez prethodnog izričitog pristanka države primateljice, otvarati urede koji čine dio misije u drugim mjestima osim onih u kojima je sama misija osnovana.

Članak 13.[uredi]

1. Smatra se da je šef misije preuzeo svoje funkcije u državi primateljici ili od kada je predao vjerodajnice ili od kada je obavijestio o svojem dolasku i predao vjerne preslike svojih vjerodajnica ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili nekom drugom ministarstvu o kojem se države usuglase, u skladu s važećom praksom u državi primateljici koju treba primjenjivati jednoobrazno.

2. Redoslijed predaje vjerodajnica ili njihovih vjernih preslika određuje se prema datumu i vremenu dolaska šefa misije.

Članak 14.[uredi]

1. Šefovi diplomatskih misija dijele se u tri razreda, i to:

(a) veleposlanici ili nunciji akreditirani kod državnih poglavara i drugi šefovi misija jednakog ranga;

(b) poslanici, ministri ili internunciji akreditirani kod državnih poglavara;

(c) otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

2. Osim u pogledu prvenstva i etikete, među šefovima misija ne postoji nikakva razlika zbog njihove pripadnosti određenom razredu.

Članak 15.[uredi]

Države sporazumno određuju kojem će razredu pripadati šefovi njihovih misija.

Članak 16.[uredi]

1. Šefovi misija imaju rang u svakom razredu redom prema datumu i vremenu preuzimanja svojih funkcija, u skladu s člankom 13.

2. Promjene u vjerodajnicama šefa misije koje ne podrazumijevaju promjenu razreda ne utječu na njegov red prvenstva.

3. Ovaj članak ne utječe na prihvaćenu praksu države primateljice u pogledu reda prvenstva predstavnika Svete Stolice.

Članak 17.[uredi]

Šef misije obavješćuje ministarstvo vanjskih poslova, ili neko drugo ministarstvo o kojem se države usuglase, o redu prvenstva članova diplomatskog osoblja misije.

Članak 18.[uredi]

U svakoj državi postupak prihvaćanja šefova misija jednoobrazan je za svaki razred.

Članak 19.[uredi]

1. Ako je mjesto šefa misije upražnjeno ili ako je šef misije nije u mogućnosti obavljati svoje funkcije, otpravnik poslova ad interim privremeno djeluje kao šef misije. Obavijest o imenu otpravnika poslova ad interim dostavlja šef misije ili, u slučaju da on to nije u mogućnosti, ministarstvo vanjskih poslova države pošiljateljice, ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili nekom drugom ministarstvu o kojem se države usuglase.

2. U slučajevima kada u državi primateljici nema ni jednog člana diplomatskog osoblja misije, država pošiljateljica može, uz pristanak države primateljice, odrediti jednog člana administrativnog i tehničkog osoblja za vođenje tekućih administrativnih poslova misije.

Članak 20.[uredi]

Misija i njezin šef imaju pravo isticati zastavu i grb države pošiljateljice na prostorijama misije, uključujući rezidenciju šefa misije, kao i na njegovim prijevoznim sredstvima.

Članak 21.[uredi]

1. U skladu sa svojim zakonodavstvom, država primateljica olakšava državi pošiljateljici stjecanje, na svojem državnom području, prostorija potrebnih za njezinu misiju, ili joj pomaže da smještaj osigura na neki drugi način.

2. Ona također, u slučaju potrebe, pomaže misijama osigurati odgovarajući smještaj za njihove članove.

Članak 22.[uredi]

1. Prostorije misije su nepovredive. Predstavnici države primateljice ne smiju u njih ući, osim uz pristanak šefa misije.

2. Država primateljica posebno je obvezna poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitila prostorije misije od bilo kakvog nasilnog zaposjedanja ili oštećenja te spriječila bilo kakvo narušavanje mira ili povredu dostojanstva misije.

3. Prostorije misije, njezin namještaj i druga imovina koji se u tim prostorijama nalaze, kao i prijevozna sredstva misije, izuzeti su od pretresa, oduzimanja, zapljene ili ovrhe.

Članak 23.[uredi]

1. Država pošiljateljica i šef misije izuzeti su od svih državnih, regionalnih ili općinskih davanja i poreza u vezi s prostorijama misije čiji su vlasnici ili najmoprimci, osim davanja i poreza koji predstavljaju naknadu za pružene posebne usluge.

2. Oslobođenje od oporezivanja iz ovog članka ne primjenjuje se na ona davanja i poreze koje, prema zakonodavstvu države primateljice, plaćaju osobe koje su u ugovornom odnosu s državom pošiljateljicom ili šefom misije.

Članak 24.[uredi]

Arhiv i dokumenti misije nepovredivi su u svako doba i gdje god se nalazili.

Članak 25.[uredi]

Država primateljica odobrava misiji sve olakšice radi obavljanja njezinih funkcija.

Članak 26.[uredi]

Podložno svojim zakonima i propisima o zonama u koje je ulazak zabranjen ili ograničen zbog nacionalne sigurnosti, država primateljica osigurava svim članovima misije slobodu kretanja i putovanja na svojem državnom području.

Članak 27.[uredi]

1. Država primateljica dopušta i štiti slobodno komuniciranje misije u sve službene svrhe. U komuniciranju s vladom i s drugim misijama i konzulatima države pošiljateljice, gdje god se oni nalazili, misija može koristiti sva prikladna sredstva, uključujući diplomatske kurire i kodirane ili šifrirane poruke. Međutim, misija može uspostaviti i koristiti bežični odašiljač samo uz pristanak države primateljice.

2. Službeno dopisivanje misije je nepovredivo. Službeno dopisivanje označava svako dopisivanje koje se odnosi na misiju i njezine funkcije.

3. Diplomatska valiza ne smije se otvoriti ni zadržati.

4. Pošiljke koje čine diplomatsku valizu moraju nositi vidljive vanjske oznake svoga svojstva i mogu sadržavati samo diplomatske dokumente ili predmete namijenjene za službenu uporabu.

5. Diplomatskog kurira, koji mora posjedovati službeni dokument u kojem je naznačeno njegovo svojstvo i broj pošiljki koje čine diplomatsku valizu, u obavljanju njegovih dužnosti štiti država primateljica. On uživa osobnu nepovredivost i ne može biti podvrgnut bilo kakvom obliku uhićenja ili pritvaranja.

6. Država pošiljateljica ili misija mogu odrediti diplomatske kurire ad hoc. U tim slučajevima odredbe stavka 5. ovog članka također se primjenjuju, osim što se imuniteti koji su u njemu navedeni prestaju primjenjivati kada takav kurir preda primatelju diplomatsku valizu za koju je zadužen.

7. Diplomatska valiza može se povjeriti zapovjedniku trgovačkog zrakoplova koji treba sletjeti u dopuštenu luku ulaska. On mora posjedovati službeni dokument u kojem je naznačen broj pošiljki koje čine valizu, ali se ne smatra diplomatskim kurirom. Misija može poslati nekog od svojih članova da izravno i slobodno preuzme diplomatsku valizu od zapovjednika zrakoplova.

Članak 28.[uredi]

Pristojbe i naknade koje misija naplaćuje u obavljanju svojih službenih radnji oslobođene su od svih davanja i poreza.

Članak 29.[uredi]

Osoba diplomatskog agenta je nepovrediva. On ne može biti podvrgnut bilo kakvom obliku uhićenja ili pritvaranja. Država primateljica s njim postupa s dužnim poštovanjem i poduzima sve odgovarajuće mjere radi sprečavanja svakog napada na njegovu osobu, slobodu ili dostojanstvo.

Članak 30.[uredi]

1. Privatni stan diplomatskog agenta uživa istu nepovredivost i zaštitu kao i prostorije misije.

2. Njegovi spisi, prepiska i, osim kako je predviđeno u stavku 3. članka 31., njegova imovina, također uživaju nepovredivost.

Članak 31.[uredi]

1. Diplomatski agent uživa imunitet od kaznene sudbenosti države primateljice. On, također, uživa imunitet od njezine građanske i upravne sudbenosti, osim u slučaju:

(a) stvarnopravne tužbe koja se odnosi na privatne nekretnine koje se nalaze na državnom području države primateljice, osim ako ih diplomatski agent posjeduje za račun države pošiljateljice za potrebe misije;

(b) tužbe koja se odnosi na nasljeđivanje, u kojoj se diplomatski agent pojavljuje kao izvršitelj oporuke, upravitelj ostavine, nasljednik ili legatar, i to kao privatna osoba, a ne u ime države pošiljateljice;

(c) tužbe koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili gospodarsku djelatnost koju diplomatski agent obavlja u državi primateljici izvan svojih službenih funkcija.

2. Diplomatski agent nije dužan svjedočiti.

3. Nikakve mjere izvršenja ne mogu se poduzeti u odnosu na diplomatskog agenta, osim u slučajevima predviđenima u podstavcima (a), (b) i (c), stavka 1. ovog članka, i to samo ako se dotične mjere mogu poduzeti bez ugrožavanja nepovredivosti njegove osobe ili njegova stana.

4. Imunitet od sudbenosti države primateljice ne izuzima diplomatskog agenta od sudbenosti države pošiljateljice.

Članak 32.[uredi]

1. Država pošiljateljica može se odreći imuniteta od sudbenosti diplomatskog agenta i osoba koje uživaju imunitet prema članku 37.

2. Odricanje mora uvijek biti izričito.

3. Ako diplomatski agent ili osoba koja uživa imunitet od sudbenosti prema članku 37. pokrene postupak, ne može se više pozivati na imunitet od sudbenosti u vezi s bilo kakvim protuzahtjevom izravno povezanim s glavnim zahtjevom.

4. Odricanje od imuniteta od sudbenosti u vezi s građanskim ili upravnim postupkom ne podrazumijeva odricanje od imuniteta u vezi s izvršenjem presude, za što je potrebno posebno odricanje.

Članak 33.[uredi]

1. Podložno odredbama stavka 3. ovog članka, diplomatski agent se, u vezi sa službom koju obavlja za državu pošiljateljicu, izuzima od odredaba o socijalnom osiguranju koje mogu biti na snazi u državi primateljici.

2. Izuzeće predviđeno u stavku 1. ovog članka primjenjuje se i na privatnu poslugu koja je isključivo u službi diplomatskog agenta, pod uvjetom:

(a) da se ne radi o državljanima države primateljice ili osobama sa stalnim boravištem u državi primateljici; i

(b) da su obuhvaćene odredbama o socijalnom osiguranju koje mogu biti na snazi u državi pošiljateljici ili u nekoj trećoj državi.

3. Diplomatski agent koji zapošljava osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće predviđeno u stavku 2. ovog članka poštuje obveze poslodavca propisane odredbama države primateljice o socijalnom osiguranju.

4. Izuzeće predviđeno u stavcima 1. i 2. ovog članka ne isključuje dobrovoljno sudjelovanje u sustavu socijalnog osiguranja države primateljice ako ta država takvo sudjelovanje dopušta.

5. Odredbe ovog članka ne utječu na ranije sklopljene dvostrane ili mnogostrane sporazume o socijalnom osiguranju, i ne sprečavaju sklapanje takvih sporazuma ubuduće.

Članak 34.[uredi]

Diplomatski agent oslobađa se od svih davanja i poreza, osobnih ili stvarnih, državnih, regionalnih ili općinskih, osim:

(a) posrednih poreza koji su po svojoj prirodi uobičajeno sadržani u cijeni roba ili usluga;

(b) davanja i poreza na privatne nekretnine koje se nalaze na državnom području države primateljice, osim ako ih posjeduje za račun države pošiljateljice za potrebe misije;

(c) poreza na ostavinu, nasljeđivanje ili nasljedstvo koje ubire država primateljica, podložno odredbama stavka 4. članka 39.;

(d) davanja i poreza na privatne prihode koji potječu iz države primateljice i poreza na imovinu od ulaganja u trgovačka poduzeća u državi primateljici;

(e) pristojbi naplaćenih za pružene posebne usluge;

(f) pristojbi za registraciju, sudskih ili bilježničkih pristojbi, pristojbi na hipoteku i biljega, koje se odnose na nekretnine, podložno odredbama članka 23.

Članak 35.[uredi]

Država primateljica izuzima diplomatske agente od svake osobne službe, od svake javne službe bilo koje vrste i od vojnih obveza kao što su one povezane s rekvizicijom, vojnom kontribucijom i ukonačenjem.

Članak 36.[uredi]

1. Država primateljica, u skladu sa zakonima i propisima koje može donijeti, dopušta unošenje i odobrava oslobođenje od svih carina, poreza i povezanih davanja, osim troškova skladištenja, prijevoza i troškova za slične usluge, za:

(a) predmete za službenu uporabu misije;

(b) predmete za osobnu uporabu diplomatskog agenta ili članova njegove obitelji koji čine dio njegovog kućanstva, uključujući predmete namijenjene njegovom smještaju.

2. Osobna prtljaga diplomatskog agenta izuzima se od pregleda, osim ako postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da sadrži predmete koji nisu obuhvaćeni oslobođenjima spomenutim u stavku 1. ovog članka ili predmete čiji su uvoz ili izvoz zakonom zabranjeni ili podliježu propisima države primateljice o karanteni. Takav se pregled provodi samo u prisutnosti diplomatskog agenta ili njegovog ovlaštenog predstavnika.

Članak 37.[uredi]

1. Članovi obitelji diplomatskog agenta koji čine dio njegovog kućanstva, ako nisu državljani države primateljice, uživaju povlastice i imunitete navedene u člancima 29. do 36.

2. Članovi administrativnog i tehničkog osoblja misije, zajedno s članovima svojih obitelji koji čine dio njihovog kućanstva, ako nisu državljani države primateljice ili u njoj nemaju svoje stalno boravište, uživaju povlastice i imunitete navedene u člancima 29. do 35., osim što imunitet od građanske i upravne sudbenosti države primateljice naveden u stavku l. članka 31. ne obuhvaća radnje koje izvrše izvan obavljanja svojih dužnosti. Oni također uživaju povlastice navedene u članku 36. stavku 1. u pogledu predmeta uvezenih prilikom njihovog prvog doseljenja.

3. Članovi poslužnog osoblja misije koji nisu državljani države primateljice ili u državi primateljici nemaju stalno boravište uživaju imunitet u pogledu radnji izvršenih u obavljanju svojih funkcija, oslobođenja od davanja i poreza na plaće koje primaju zbog svog zaposlenja, kao i izuzeće prema članku 33.

4. Privatna posluga članova misije, ako se ne radi o državljanima države primateljice ni o osobama koje u toj državi imaju stalno boravište, oslobođena je od davanja i poreza na plaće koje prima zbog svog zaposlenja. U svemu ostalom oni mogu uživati povlastice i imunitete samo u mjeri u kojoj to dopušta država primateljica. Međutim, država primateljica dužna je svoju nadležnost nad tim osobama izvršavati tako da neopravdano ne ometa obavljanje funkcija misije.

Članak 38.[uredi]

1. Osim ako je država primateljica odobrila dodatne povlastice i imunitete, diplomatski agent koji je državljanin te države ili u njoj ima stalno boravište, uživa samo imunitet od sudbenosti i nepovredivost u pogledu službenih radnji izvršenih u obavljanju svojih funkcija.

2. Ostali članovi osoblja misije i privatna posluga koji su državljani države primateljice ili u njoj imaju stalno boravište, uživaju povlastice i imunitete samo u mjeri u kojoj to dopušta država primateljica. Međutim, država primateljica dužna je svoju nadležnost prema tim osobama izvršavati tako da time neopravdano ne ometa obavljanje funkcija misije.

Članak 39.[uredi]

1. Svaka osoba koja ima pravo na povlastice i imunitete uživa ih od trenutka ulaska na državno područje države primateljice radi stupanja na dužnost ili, ako se već nalazi na njezinom državnom području, od trenutka kada je o njezinom imenovanju obaviješteno ministarstvo vanjskih poslova ili drugo ministarstvo o kojem se države usuglase.

2. Kada funkcije osobe koja uživa povlastice i imunitete prestanu, takve povlastice i imuniteti u pravilu prestaju u trenutku kada ta osoba napusti zemlju ili po isteku razumnog roka koji joj je u tu svrhu bio odobren, ali do tog trenutka postoje čak i u slučaju oružanog sukoba. Međutim, u pogledu radnji koje je ta osoba izvršila u obavljanju svojih funkcija u svojstvu člana misije imunitet vrijedi i dalje.

3. U slučaju smrti člana misije, članovi njegove obitelji i dalje uživaju povlastice i imunitete koji im pripadaju do isteka razumnog roka u kojem trebaju napustiti zemlju.

4. U slučaju smrti člana misije koji nije državljanin države primateljice ili u njoj nema stalno boravište, ili člana njegove obitelji koji čini dio njegovog kućanstva, država primateljica dopušta prijenos pokretne imovine pokojnika, osim one koja je stečena u toj zemlji, a čiji je izvoz u trenutku njegove smrti bio zabranjen. Davanja na ostavinu, nasljeđivanje ili nasljedstvo ne naplaćuju se na pokretnu imovinu koja se nalazi u državi primateljici samo zato što se pokojnik nalazio u toj državi kao član misije ili član obitelji člana misije.

Članak 40.[uredi]

1. Ako diplomatski agent prolazi preko državnog područja ili se nalazi na državnom području treće države koja mu je izdala vizu u putovnicu ako je takva viza bila potrebna, na putu da preuzme ili se vrati na svoju dužnost, ili prilikom povratka u svoju zemlju, treća država priznat će mu nepovredivost i druge imunitete koji mogu biti potrebni da bi mu omogućili tranzit ili povratak. Isto se primjenjuje u slučaju članova njegove obitelji koji uživaju povlastice i imunitete te prate diplomatskog agenta ili putuju odvojeno kako bi mu se pridružili ili vratili u svoju zemlju.

2. U uvjetima sličnim onima navedenima u stavku 1. ovog članka, treće države ne smiju ometati prelazak preko svojeg državnog područja članovima administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja misije i članovima njihovih obitelji.

3. Treće države priznaju službenom dopisivanju i drugim službenim obavijestima u tranzitu, uključujući kodirane i šifrirane poruke, istu slobodu i zaštitu kao i država primateljica. One priznaju diplomatskim kuririma kojima je izdana viza u putovnicu ako je takva viza bila potrebna, kao i diplomatskim valizama u tranzitu, istu nepovredivost i zaštitu koju im je dužna priznati država primateljica.

4. Obveze trećih država prema stavcima 1., 2. i 3. ovog članka primjenjuju se i na osobe spomenute u tim stavcima, te na službene obavijesti i diplomatske valize kada se na državnom području treće države nalaze zbog više sile.

Članak 41.[uredi]

1. Ne dovodeći u pitanje vlastite povlastice i imunitete, sve osobe koje te povlastice i imunitete uživaju dužne su poštovati zakone i druge propise države primateljice. One su također dužne uzdržavati se od uplitanja u unutarnje stvari te države.

2. Svi službeni poslovi s državom primateljicom koje država pošiljateljica povjeri misiji obavljaju se s ministarstvom vanjskih poslova države primateljice ili njegovim posredovanjem, ili s drugim ministarstvom o kojem se države usuglase.

3. Prostorijama misije ne smije se koristiti na način koji je nespojiv s funkcijama misije kako su utvrđene u ovoj Konvenciji ili drugim pravilima općeg međunarodnog prava ili bilo kojim posebnim ugovorima koji su na snazi između države pošiljateljice i države primateljice.

Članak 42.[uredi]

Diplomatski agent neće u državi primateljici obavljati bilo kakvu profesionalnu ili gospodarsku djelatnost radi osobne koristi.

Članak 43.[uredi]

Funkcija diplomatskog agenta prestaje, između ostalog:

(a) obaviješću države pošiljateljice državi primateljici da je funkcija diplomatskog agenta prestala;

(b) obaviješću države primateljice državi pošiljateljici da, u skladu sa stavkom 2. članka 9., odbija priznati diplomatskog agenta kao člana misije.

Članak 44.[uredi]

Država primateljica dužna je, čak i u slučaju oružanog sukoba, odobriti olakšice kako bi osobama koje uživaju povlastice i imunitete, a nisu državljani države primateljice, i članovima obitelji tih osoba bez obzira na njihovo državljanstvo, omogućila da u najkraćem mogućem roku napuste njezino državno područje. Ona je osobito dužna tim osobama, u slučaju potrebe, staviti na raspolaganje potrebna prijevozna sredstva za njih osobno i za njihovu imovinu.

Članak 45.[uredi]

U slučaju prekida diplomatskih odnosa između dviju država ili ako je misija konačno ili privremeno opozvana:

(a) država primateljica dužna je, čak i u slučaju oružanog sukoba, poštovati i štititi prostorije misije, zajedno s njezinom imovinom i arhivom;

(b) država pošiljateljica može prostorije misije, zajedno s njezinom imovinom i arhivom, povjeriti na čuvanje trećoj državi koja je prihvatljiva državi primateljici;

(c) država pošiljateljica može zaštitu svojih interesa i interesa svojih državljana povjeriti trećoj državi koja je prihvatljiva državi primateljici.

Članak 46.[uredi]

Uz prethodni pristanak države primateljice, a na zahtjev treće države koja nema predstavništvo u državi primateljici, država pošiljateljica može preuzeti privremenu zaštitu interesa treće države i njezinih državljana.

Članak 47.[uredi]

1. Primjenjujući odredbe ove Konvencije, država primateljica neće provoditi diskriminaciju među državama.

2. Međutim, diskriminacijom se neće smatrati:

(a) činjenica da neku od odredaba ove Konvencije država primateljica primjenjuje restriktivno zbog toga što se ta odredba tako primjenjuje na njezinu misiju u državi pošiljateljici;

(b) činjenica da države, na temelju običaja ili sporazuma, jedna drugoj priznaju povoljniji postupak nego što to zahtijevaju odredbe ove Konvencije.

Članak 48.[uredi]

Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje svim državama članicama Ujedinjenih naroda ili bilo kojoj od specijaliziranih ustanova ili strankama Statuta Međunarodnog suda i svim drugim državama koje je Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala da postanu stranke Konvencije, kako slijedi: do 31. listopada 1961. u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova Austrije, a zatim, do 31. ožujka 1962., u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Članak 49.[uredi]

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 50.[uredi]

Ova Konvencija ostaje otvorena za pristup svakoj državi koja pripada bilo kojoj od četiri kategorije spomenute u članku 48. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 51.[uredi]

1. Ova Konvencija stupa na snagu tridesetog dana nakon datuma polaganja dvadeset i druge isprave o ratifikaciji ili pristupu kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

2. Za svaku državu koja ratificira Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja dvadeset i druge isprave o ratifikaciji ili pristupu, Konvencija stupa na snagu tridesetog dana nakon što ta država položi svoju ispravu o ratifikaciji ili pristupu.

Članak 52.[uredi]

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje sve države koje pripadaju bilo kojoj od četiri kategorije spomenute u članku 48.:

(a) o potpisima stavljenim na ovu Konvenciju i o polaganju isprava o ratifikaciji ili pristupu u skladu s člancima 48., 49. i 50.;

(b) o datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 51.

Članak 53.[uredi]

Izvornik ove Konvencije, čiji su kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski tekst jednako vjerodostojni, polaže se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji njegove ovjerene preslike dostavlja svim državama koje pripadaju bilo kojoj od četiri kategorije spomenute u članku 48.

U POTVRDU TOGA, niže potpisani opunomoćenici, propisno za to ovlašteni od svojih odnosnih vlada, potpisali su ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO U BEČU, dana osamnaestog travnja tisuću devetsto šezdeset i prve.