Balada o suncokretu
Izgled
← Naslovnica | Balada o suncokretu autor: Antun Gustav Matoš |
- Neki conte, inače i knez
- Ostade u špagu bez penez,
- Pa je conte uzo mali conto,
- Hoću reći nekakav aconto,
- Pošavši na bliz i dalek put:
- Dragi Kneže, želim srećan put!
- Put ne bješe opasan i dug,
- No i grof već mora coldat dug,
- Pa je conte bijeloga iz svijeta
- Došao sa dramom suncokreta,
- Kako javi (bivše Zvono), Jug,
- Zbog reklame contu dobar drug.
- Suncokret je žuti i ružan cvijet,
- Oskaru što Wildeu bješe svet,
- Jer je žut ko zlato, kao dukat,
- Žut ko drijevo i direktor Dukat,
- žut ko zavist, Kina, Japan, grijeh,
- žut ko žuti pofarbani smijeh.
- Conte bješe s ovim cvijetom snob,
- Stare mode wildeovske rob,
- Pa za starom modom conte hodi
- Kad za nos nas hoće on da vodi,
- Pošavši u sumnjiv neki svijet
- Da donese Damin suncokret.
- Nego conte za naš lijepi groš
- Donio nam nešto nova još,
- Pa iz zemlje svakojakih nunzia
- Donio nam nešto iz D'Annunzia,
- Što sad slavi razne topove
- I gusare, rimske lopove,
- Vojnovićev lik iz Venecije
- (Ko iz pera kakvog Pecije)
- Sjeća naše nasmijano oko
- Jedne knjige, nazvane Il Fuoco,
- Gdje je roman sred Venecije
- Bio bluff od indiskrecije.
- Ali što ćeš: conte nije kriv
- što je Barnum još i danas živ,
- Pa iz dičnog kneževoga pera
- Teče dramski roman hotelijera,
- Roman kakvog Dečak miluje
- Kad na tuđi chic anšpiluje.
- Bog zna koji literarni grad
- Dužni conte našao je sad
- Pumpalištem svoje žute drame
- I atrakcijom svoje žute dame?
- Da je mene Kneže pitao,
- Tih žutoćah ne bi čitao!
Povratak na vrh stranice. |