Balada (Matoš)
| ← Naslovnica | Balada autor: Antun Gustav Matoš |
- Kad je vidjeh prvi put
- Propalu senjoru,
- Reče mi: - Gle cigana!
- Došo je u horu.
- Bit će slatko sunce i život ko voće,
- Našla sam pajdaša kakvog srce hoće! -
- Dolores, divna Dolores!
- Odmah složno spanđamo
- Naše avantire,
- Živući od bezbrige
- Ko od sinekire.
- Najljepša je bila drevnom u Latenu,
- Zbog nje razbih tikvu engleskom kretenu -
- Dolores, divna Dolores!
- Služila je ko model
- Mjesto mene para,
- Jer se garson, stari Bog,
- Za boema stara
- Ko za poljski ljiljan i vrapca u zraku.
- Zašto me, Dolores, ostavi u mraku -
- Dolores, zašto, Dolores?
- Jednom reče: - Dosta je,
- Sita sam te, Stari.
- Komedije ne treba,
- Novine, žandari! -
- Padoh, pošto reče, i roptah ko gubav,
- Dolores, divna Dolores!
- Prođu dv'je-tri godine
- Kao tri filistra,
- Nađem vam u novinah,
- Slavnog uz ministra,
- Nju. U krvi. Noću. Ko janje: Dolores!
- Zaklao ju švaljer. Sumnjivac. O mores!
- Dolores, divna Dolores!
- Vidim ju - ko prvi put! -
- Oči - dva smaragda,
- Takove ljepotice
- Nije gledo Bagdad,
- Nije imo Lovlas, ni Huan, ni Paris!
- Proklet bio - proklet tvoj ubica Pariz - Dolores, divna Dolores!
- Ljubav bol je najveća,
- Prosti, ah, oprosti:
- Ja sam krivac najveći,
- Ako tvoje kosti
- Rastrgane plaču u ledu špitalja,
- Mjesto da ih maze ruke tvoga kralja - Dolores, Dolores, Dolores!
| Povratak na vrh stranice. |