Babilonska kula
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Babilonska kula |
11 1 Cijela se zemlja služila istim jezikom i istim riječima. 2 Putujući na istok, ljudi otkriše jednu ravnicu u zemlji Šinear4 i nastaniše ju. 3 Jedni drugima rekoše: »Hajdemo! Salijmo cigle i ispecimo ih u peći.« Opeke im poslužit će umjesto kamenja a bitumen kao malter. 4» »Hajdemo« 8 Rekoše oni, »sagradimo sebi jedan grad i jednu kulu čiji će vrh dosegnuti nebo. Stvorimo sebi jedno ime da ne budemo raspršeni po svoj površini zemlje.» 5 GOSPOD siđe da vidi grad i kulu koju sagradiše sinovi Adamovi1. 6 «Eh, reče GOSPOD, oni svi su tek jedan narod i jedan jezik i to je njihovo prvo djelo! Sada, što god da zamisle činiti ne će im biti nedostupno! 7 Hajdemo, siđimo i smrsimo njihov jezik, da više ne razumiju jedni druge!« 8 Otuda, GOSPOD ih rasprši po površini zemlje i oni prestadoše graditi grad. 9 Tako dade mu se ime Babilon jer to GOSPOD smrsi2 jezik cijele zemje, i otada GOSPOD rasprši ljude po cijeloj površini zemlje.
