Ahdnama

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
Ahdnama
autor: Mehmed II


On je pomoć.
Mehmed, sin Murad-Hanov, vazda pobjedonosni!


Zapovijed časnoga, uzvišenoga sultanskog znaka i svijetle tugre osvajača svijeta, jeste sljedeća:

Ja, sultan Mehmed dajem na znanje cijelom svijetu da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam: Neka nitko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka mirno stanuju u mom Carstvu. A oni koji su izbjegli nek budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha, u zemljama moga Carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje visoko Visočanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici niti itko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemirava, ni njih ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno. Budući da sam spomenutima milostivo dao ovu carsku zapovijed, kunem se sljedećom velikom zakletvom: Tako mi Stvoritelja Zemlje i Neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi Sedam Musafa, i tako mi našega velikog Poslanika i tako mi sablje koju pašem, nitko neće protivno učiniti ovomu što je napisano, dok ovi budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijedi.


Pisano 28. svibnja u taboru Milodraž.