Abdikacija Franje II., cara Svetoga Rimskog Carstva
Abdikacija Franje II., cara Svetoga Rimskog Carstva autor: Franjo II. |
Izvor: GHDI |
Mi, Franjo II., milošću Božjom izabrani za rimskoga cara, vječnoga širitelja carstva, nasljednoga cara Austrije itd., kralja Njemačke, Ugarske, Češke, Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Galicije, Lodomerije i Jeruzalema, nadvojvoda Austrije itd.
Nakon sklapanja Požunskoga mira, sva naša pažnja i briga bile su usmjerene na to da s uobičajenom razinom odanosti i savjesnosti osiguramo što potpunije izvršenje svih obveza koje smo time preuzeli te da održimo blagodat mira za naše narode, učvrstimo te povoljne miroljubive odnose na svim stranama i predvidimo hoće li temeljne promjene u Njemačkome Carstvu uvedene mirom omogućiti da primjereno ispunimo teške dužnosti koje su nam stavljene kao vrhovnome poglavaru carstva nakon izborne kapitulacije. Posljedice koje su uslijedile iz brojnih članaka Požunskoga mira neposredno nakon njegove objave pa sve do danas, kao i oni događaji za koje je općepoznato da su se naknadno dogodili unutar Njemačkoga Carstva, doveli su nas do zaključka da u sadašnjim okolnostima više neće biti moguće pridržavati se uvjeta unesenih u izborni sporazum. I, premda je do sada postojala mogućnost da se određeni politički razvoji možda još uvijek mogu ostaviti po strani na način koji bi poboljšao situaciju, svaka nada u takav razvoj potpuno je poništena sporazumom između nekoliko vodećih staleža, koji je potpisan u Parizu 12. srpnja, kojega su potvrdile uključene strane i kojim su se u potpunosti odvojili od carstva i ujedinili u vlastitu konfederaciju.
S obzirom na naše potpuno uvjerenje u nemogućnost daljnjega ispunjavanja dužnosti naše carske službe, naši nas principi i čast stoga obvezuju da položimo krunu, koja u našim očima može zadržati svoju vrijednost jedino dok smo u stanju opravdati povjerenje izbornih knezova, prinčeva, staleža i ostalih članova Njemačkoga Carstva te primjereno izvršavati te obveze.
Stoga izjavljujemo u ovomu sadašnjem dekretu da smatramo obveze koje su nas do sada vezivale za političko tijelo Njemačkoga Carstva raskinutima, da smatramo ured i rang cara kao završene sporazumom Konfederiranih država Rajne i nas samih, čime smo se oslobodili svih onih obveza prema Njemačkome Carstvu koje su nam prethodno bile nametnute, te da polažemo carsku krunu i carsku vlast koju smo do sada nosili, što ovime i činimo.
Istodobno oslobađamo izborne knezove, prinčeve, staleže i sve članove Njemačkoga Carstva, osobito članove Vrhovnoga suda Njemačkoga Carstva i sve druge službenike Njemačkoga Carstva, od onih dužnosti kojima ih je ustav obvezao prema nama kao zakonitome poglavaru carstva.
Stoga, u zamjenu, oslobađamo sve naše njemačke pokrajine i carske zemlje od svih onih dužnosti koje su preuzele pod bilo kojim naslovima pod pokroviteljstvom Njemačkoga Carstva, a mi ćemo pažljivo nastojati osigurati njihovu unifikaciju s austrijskim političkim tijelom kao austrijski car, pod obnovljenim i postojećim mirnim odnosima među svim silama i susjednim državama, kako bismo osigurali mir i blagostanje, što je najviši cilj naših želja i svrha naše najpažljivije pozornosti.
Dano u našoj prijestolnici i rezidencijskome gradu Beču, šestoga kolovoza godine tisućuosamstošeste, u petnaestoj godini naše vladavine, kako nad rimskim, tako i nad nasljednim carstvom.
- Franjo.
- Johann Philipp, grof Stadiona.
- Po naredbi Njegova Svetoga Carskoga i Apostolskoga Kraljevskog Veličanstva osobno.
- Vijećnik von Hudelist.
- Po naredbi Njegova Svetoga Carskoga i Apostolskoga Kraljevskog Veličanstva osobno.
Izvornik: |
| ||
Prijevod: |
|