A ti, divojko šegljiva

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
A ti, divojko šegljiva
autor: nepoznat

Prvi stih pjesme naveo je P. Zoranić u romanu Planine (tiskan 1569.), kao uzorak pastirske pjesme, na rubu XIII. poglavlja. Pjesma se smatrala izgubljenom dok je nije pronašao F. Fancev u zadarskom rukopisu iz XVII. stoljeća i objavio 1929. godine.




A ti, divojko šegljiva,
zapni putašca do grla,
da ti se dojke ne vide,
da mene želja ne bude;

na tvoje dojke gledajuć
vranoga konja zakovah
i moje družbe ja ostah
i mojega gospodina.

A ti, divojko šegljiva,
vazmi vidarce na glavu
a vidričicu na ruku,
ter mi dva pojmo na vodu
kroz te mi luge zelene
na one hladne studence!"

Oni jidoše na vodu
kroz te mi luge zelene
na one hladne studence;
kada dojdoše na vodu
na one hladne studence,
još mi govori divojka:
"Hodmo si mi dva pospati
za te mi luge zelene!"

Kliče mi reče junak mlad:
"Mi smo ti oba mlajahna
i mi smo oba lujahna,
mi ćemo zoru zaspati
i nas će majka karati".

Kliče mi reče divojka:
"Ja jimam slavja u njadrih,
ti jimaš svoga slavića,
ki će nas rano buditi,
ne ćemo zoru zaspati,
ni će nas majka karati".

Oni mi jidoše pospati
za te mi luge zelene;
sfu su se noćcu jigrali
a pak su zoru zaspali.
Karala jih je majčica:
"Ča ste toliko činili
za te mi luge zelene?