1935. godine

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
1935. godine
autor: Zlatan Jakšić




Isprid svoje mišovite trgovine
čita je šjor Pjero u novine
da na Brač dohodi ban Primorske banovine.

A banovine ban
ni matun ni buban,
niti su bome novine
list od lozovine.

Prvi je Miko Jogo prifara:
- Ča van se para.
A Pujića sin:
- Ja ti ga din.

Na to je zapita Karmen Šujak,
koliko će jančićih poć na vrtujak;
pa je Šupele moga prifatit:
- Ča ćemo, judi, batit!
A Fanka iz Nakla:
- Neće nan falit patit.
- Nijanki tičjega mlika –
Brenko je zahajika.

A šjor Pjero je pošapja šjor Mati,
da ko ovi narod ne zna skupo bi ga plati.

Jer kad se na Braču prifara
- Ča van se para –
hoće reć da oni ča je drža govor
bokun je žgara,
a – Ja ti ga din, -
da daje ligadin.

A pitanje Šujka
od janca i vrtujka
hoće reć da je njegovon dici
pulenta došla do gujka.

A Fanka iz Nakla
ča jon se ona rič omakla
tila je reć da je nju banovina
više putih opahla.

A oni ča je hajika
da je na znanje, da je plati globu
za dva metra tančika.

A oni ča bati –
misli je da će mu reć šjor Pjero
- Bravo Ivane, sada smo pati.
Pojdi u miru, prašćaju ti se grisi,
ja san te iz libra dužnikov izbrisi.
Daj ruku ovamo, i prisic! –

(Ma dric!)