Štakor
| ← Naslovnica | Štakor autor: Antun Gustav Matoš |
|
pripovjetka je prvi put objavljena 1909. godine. |
Mačkovačka kronika još uvijek ne zna kako je do toga došlo. Sluškinje u našoj provinciji pokadšto ne znaju baš sve.
Elem, On se oblačne, kišovite lipanjske noći našao u Njenoj sobi. U kuću nije ušao s ulične strane već odostrag, gdje je uz kuću potok, prerušen u seljaka i sa crnom obrazinom na licu, kako je to naučio iz romana. U prizemlju dućan i stanovi pomoćnika Njenog muža. Trebaše dakle opreza, to više što mačkovački kao i svi tvrdi hrvatski zidovi nisu samo ušati već i jezičavi.
On dakle preko ljestava kroz prozor u spavačnicu. Iz druge sobe kašljanje Njenog starijeg djeteta, dok Ga Ona u papučicama i modrom empire-ogrtaču grli pod slikom Leona XIII, biskupa Strossmayera i posljednjih zrinsko-frankopanskih časova, skinuvši Mu s obraza crnu masku. Soba miriše jakim parfumom, a na okruglom stoliću pored snježnog, svježeg kreveta vino, cigarete, šunka, maslac, ajvar, kolači i samovar za čaj. Muževa postelja je netaknuta, neraspremljena, a ljubavnik na divanu obisnuo oko jedre gospode, sluša joj na grudima uz kucanje sata sve to jače lupanje srca, tetošeći:
— Ti si dobra, dobra...
U sporednoj sobi i opet dječje kašljanje, a na ulaznim vratima kuca, škripi, sve jače i jače...
— Moj muž! — zapomogne Ona blijedo, užasnuto, tragično.
— Zar već iz Graza?
— Bježite, sakrijte se, za boga dragoga!
Vrata i opet zaškripe, a On sune pod krevet. Ona baci u potok vino i večeru, otključa vrat i vrisne iza glasa, jer u sobu doskakutaše dva usplahirena, golema parcova.
On skutren lopovski pod krevetom, čeka na užas muževog basa i osjeća kako Mu se pod široke gaće preko golog mesa naglo i bijesno uvlači sve više i više preko bedara grdan štakor, očajan i užasan od straha.
Don Juana zalio mrtvački znoj. Smučilo mu se.
Pošto mu Ona, zacenjena od smijeha, pomože ispod kreveta, On na veliko Njeno čudo bez riječi odlazi, kako je i došao, posrćući kao pijanac.
| Povratak na vrh stranice. |