Šimej proklinje Davida

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Šimej proklinje Davida

Šimej proklinje Davida

5 Kralj David stiže u Bahurim kad jedan čovjek izlaziše iz njega. On bijaše iz istog klana kao i kuća2 Saulova i zvao se šimej, sin Gerov. Sve dok izlaziše on izricaše kletve. 6 On bacaše kamenje na Davida i na sve sluge kraljeve, a ipak, sav narod i svi junaci bijahu s desna i s lijeva Davidu. 7 Evo što govoriše šimej u svojim kletvama: ”Odlazi, odlazi ništarijo krvoločna! 8GOSPOD je dao pasti na tebe svu krv3 kuće Saulove, na čijem si mjestu postao kraljem. GOSPOD je vratio kraljevstvo u ruke tvojem sinu Absalomu, a tebe evo, u nesreći, jer ti si krvolok. » 9 Abišaj, sin Serujavljev, reče kralju: «Zašto ovaj crknuti pas proklinje mog gospodina kralja? Pusti me prijeći i odsječem mu glavu. » 10 Kralj reče: «što ima između mene i vas, sinova Serujavljevih? Ako proklinje i ako mu je GOSPOD rekao: idi prokleti Davida, tko mu može reći: Zašto si to učinio?» 11 David reče Abišaju i svim njegovim slugama: «Ako moj sin, onaj koji je potekao od mene, hoće moj život, s jačim razlogom je ovaj Benjaminit; pustite ga kleti, ako mu je to GOSPOD rekao. 12 Možda će GOSPOD pogledati na moj jad i vratiti mi sreću, umjesto njegovog današnjeg prokletstva. » 13 David nastavi napredovati sa svojim ljudima, dok šimej napredovaše padinom planine, njemu sa strane, nastavljajući proklinjati i bacati kamenje, sa svoje strane. On je također dizao prašinu. 14 Kralj i sva njegova vojska stiže preumorna. Ondje1, povratiše dah.