"Sud" u Haagu i rasistička podjela naroda, 23. lipnja 2013.
| "Sud" u Haagu i rasistička podjela naroda, 23. lipnja 2013. autor: Josip Pečarić, akademik HAZU |
|
Obraćanje javnosti putem e-maila. Objavljeno uz dopuštenje akademika Josipa Pečarića |
„SUD“ U HAAGU I RASISTIČKA PODJELA NARODA
Mislio sam da sam s trilogijom knjiga završio s pisanjem o rasizmu. Međutim zadnje dvije presude pokazale su koliko sam bio naivan.
Kako sada stoje stvari „Sud“ je izvršio svoju osnovnu zadaću: SRBIJA NIJE AGRESOR! Zapravo potvrđeno je samo ono što sam odavno tvrdio i uporno ponavljao: Ne mogu svjetski moćnici optužiti Srbiju kada je ona samo izvršavala ono što su oni od nje tražili. U praksi to znači da mogu činiti bilo kakva zvjerstva, pa i genocid na drugim narodima. A zapravo to znači slijedeće: kada kao narod višeg reda i učine genocid – TO NIJE GENOCID! I doista: Kako biti agresor ili napraviti genocid nad bićima niže vrste?
Zapravo je mnogo zanimljivije pogledati koliko je s time „Sud“ imao problema kada je u pitanju Hrvatska. Naime, od početka je bilo jasno da su Hrvatska i Hrvati krivi od momenta kada je velika većina hrvatskog naroda bila protiv Jugoslavije pa ta neprirodna država nije mogla opstati. Ali ne možeš baš lagano objasniti da je Hrvatska zbog toga agresor, a moraš dokazati da agresor jest!
To je bila druga osnovna zadaća „Suda“ u Haagu!
Još dok nisu smislili „Udruženi zločinački pothvat zločinačke organizacije“ Hrvatska je bila agresor u optužnicama protiv hrvatskih generala jer su izvršili agresiju na (od „Suda“) priznatu državu RSK. Nije im smetalo što je „Sud“ tijelo UN-a, koji je tu „državu“ proglasio okupiranim područjem RH. Od početka je bilo jasno da se radi o konstrukciji dostojne svake psihijatrijske bolnice, ali je poslije „oplemenjena“ spomenutim zločinačkim pothvatom izdržala na ovaj ili onaj način sve dok sudac Meron nije konstatirao kako je tako nešto „nerazumno“ (moj termin je od početka bio „suludo“).
Ostala je još jedina mogućnost – Hrvatska je agresor na BiH.
Glavni junak je Mesić poslije čijeg lažnog svjedočenja (vidjeti knjigu Miroslava Tuđmana „Vrijeme krivokletnika“) Blaškić dobiva 45 godina zatvora. Poslije u režiji odvjetnika Nobila i njegove „paralelne linije zapovjedanja“ Blaškić biva osuđen na onoliko koliko je bio u zatvoru.
Kordić ne prihvaća tu igru i odbija lažno optužiti Oca hrvatske države akademika Franju Tuđmana i velikog ratnog ministra Gojka Šuška. A kada se doznalo da je za drugostupanjsku presudu Kordiću glavnu ulogu odigrao krivotvoreni dokument Nobilo/MUP RH onda je i takva priča o hrvatskoj agresiji propala! Ostala im je jedino presuda Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Čoriću i Berislavu Pušiću. „Sudu“ u Haagu je okupirani, od UN-a proglašen dio RH, bio priznata država, dotle im je legitimna Herceg-Bosna (po Cutilierovom planu uvjet za međunarodno priznanje BiH kao samostalne države, koji su muslimani potpisali) koja je priznavala državu BiH postala je najveći zločin. Hrvatska, zbog čije pomoći BiH doista i jest država, postaje agresor. Istina čudan neki agresor pa još uvijek imamo i nekakvu zločinačku organizaciju s Tuđmanom, Šuškom i s gore navedenima na čelu i sa skoro svim ostalim Hrvatima u toj organizaciji. Samo se navedu svi zločini kojih je, kao u svakom ratu, bilo i oni su za sve to odgovorni. To što su prvo muslimani napali Hrvate nije važno. Nisu važni ni zločini koje su izvršili muslimani nad Hrvatima (imali su knjigu o tome: Slobodan Praljak, ZLOČINI KOJE SU POČINILI NEKI PRIPADNICI ABiH NAD HRVATIMA U BiH). Ratni general Hrvatskoga vijeća obrane i povjesničar prof. dr. Ivo Lučić (Portal HKV-a, 19. lipnja 2013.) kaže:
- Mnogi su Muslimani (Bošnjaci) stradali od strane HVO-a, svima su poznati zločini u Ahmićima i Stupnom Dolu, kao i logori u Gabeli i Dretelju. Nitko relevantan u hrvatskoj javnosti to ne niječe niti opravdava, ali svi se događaji moraju sagledati u kontekstu. O zločinima koje su počinili pripadnici HVO-a gotovo sve je poznato i nema potrebe to ponavljati, ali neprihvatljivo je isticati Ahmiće, a šutjeti o Trusini, Grabovici, Malinama, Uzdolu i Doljanima. Nemoralno je naglašavati Dretelj i Gabelu, a šutjeti o 331 zatvoru i logoru u kojima su pripadnici Armije BiH zatvorili 14.444 Hrvata, i to 10.346 civila i 4.098 vojnika.
- Mnogi su Muslimani (Bošnjaci) stradali od strane HVO-a, svima su poznati zločini u Ahmićima i Stupnom Dolu, kao i logori u Gabeli i Dretelju. Nitko relevantan u hrvatskoj javnosti to ne niječe niti opravdava, ali svi se događaji moraju sagledati u kontekstu. O zločinima koje su počinili pripadnici HVO-a gotovo sve je poznato i nema potrebe to ponavljati, ali neprihvatljivo je isticati Ahmiće, a šutjeti o Trusini, Grabovici, Malinama, Uzdolu i Doljanima. Nemoralno je naglašavati Dretelj i Gabelu, a šutjeti o 331 zatvoru i logoru u kojima su pripadnici Armije BiH zatvorili 14.444 Hrvata, i to 10.346 civila i 4.098 vojnika.
- Od toga su broja 632 logoraša Hrvata ubijena, a njih 50 okrutno je pogubljeno na ritualan način. Zločin je šutjeti o 1.051 hrvatskom civilu kojega su ubili vojnici Armije BiH. Među njima bilo je i 121 dijete. Oko 170.000 Hrvata protjerano je ili izbjeglo s prostora koji su bili pod nadzorom Armije BiH. Haaški sud navodi kako ih je HVO silom otjerao! A kako to da su Hrvatima kuće spaljene i da su povratnici ubijani u organiziranim akcijama!?
- Od toga su broja 632 logoraša Hrvata ubijena, a njih 50 okrutno je pogubljeno na ritualan način. Zločin je šutjeti o 1.051 hrvatskom civilu kojega su ubili vojnici Armije BiH. Među njima bilo je i 121 dijete. Oko 170.000 Hrvata protjerano je ili izbjeglo s prostora koji su bili pod nadzorom Armije BiH. Haaški sud navodi kako ih je HVO silom otjerao! A kako to da su Hrvatima kuće spaljene i da su povratnici ubijani u organiziranim akcijama!?
Naravno, ne treba zaboraviti da su u cijeloj priči itekako sudjelovale i hrvatske vlasti. Spomenimo samo kako Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka (Portal HKV-a, 17. lipnja 2013.) kaže:
- Svojedobno sam rekla da se hrvatska država ponašala infantilno vezano za postupak protiv ove šestorice. U odnosu na generala Praljka moram reći kako je taj odnos bio krajnje indiferentan i nedopustiv, a sad bih se usudila reći i sramotan pri čemu mislim na to što su njegove knjige proglasili šundom.
- Svojedobno sam rekla da se hrvatska država ponašala infantilno vezano za postupak protiv ove šestorice. U odnosu na generala Praljka moram reći kako je taj odnos bio krajnje indiferentan i nedopustiv, a sad bih se usudila reći i sramotan pri čemu mislim na to što su njegove knjige proglasili šundom.
- Znam da su njegovu tvrtku ovršili. Zamislite da činjenice koje govore o Hrvatskoj, koje govore o naporima da je hrvatska država, a koja je optužena u Haagu, vodila agresorsku politiku i da je bila involvirana u potpuno negativnom konceptu u događanja u BiH, dokumente koji pokazuju točno što se događalo s nespornim činjenicama proglašavaju šundom. Mislim da general Praljak ima vlastitu arhivu dokumenata od 1991. do 1995., jednu od boljih arhiva. I to proglasiti šundom. To je sramotno!
- Znam da su njegovu tvrtku ovršili. Zamislite da činjenice koje govore o Hrvatskoj, koje govore o naporima da je hrvatska država, a koja je optužena u Haagu, vodila agresorsku politiku i da je bila involvirana u potpuno negativnom konceptu u događanja u BiH, dokumente koji pokazuju točno što se događalo s nespornim činjenicama proglašavaju šundom. Mislim da general Praljak ima vlastitu arhivu dokumenata od 1991. do 1995., jednu od boljih arhiva. I to proglasiti šundom. To je sramotno!
Zapravo je posebno zanimljivo kako odvjetnica Pinter komentira samu presudu:
- Oni se uvijek mogu pozivati da se radi o diskrecijskoj ocjeni koju je uvijek teško pobijati. Međutim, i ta diskrecijska ocjena mora imati određenu životnu i pravnu logiku. Velika je pogreška, po meni, Haaškoga suda što su suci u odnosu na pravni postupak laici. Jer ovo je kazneni postupak, a ne panel diskusija o posljedicama rata i stradanju žrtava kojih je, naravno, bilo i kojih nam je svima žao.
- Oni se uvijek mogu pozivati da se radi o diskrecijskoj ocjeni koju je uvijek teško pobijati. Međutim, i ta diskrecijska ocjena mora imati određenu životnu i pravnu logiku. Velika je pogreška, po meni, Haaškoga suda što su suci u odnosu na pravni postupak laici. Jer ovo je kazneni postupak, a ne panel diskusija o posljedicama rata i stradanju žrtava kojih je, naravno, bilo i kojih nam je svima žao.
- Najviše zamjeram što ta presuda nije kaznena presuda, a radi se o kaznenom sudu u kojem se utvrđuje kaznena odgovornost, što znači da treba utvrditi radnju izvršenja i oblik odgovornost: jesi li izvršio radnju, zapovijedio, ili si odgovoran propustom. Reci nam u čemu je bio propust. To kako je ova presuda napisana nije presuda u kaznenom postupku jer u kaznenom postupku pišu se presude koje ne mogu imati argumente tipa "moglo bi se zaključiti", nego se uključuje i kaže „Praljak, ti si tada i tada izdao takvo i takvo naređenje koje je imalo to i to za posljedicu". A toga u presudi nigdje nema.
- Najviše zamjeram što ta presuda nije kaznena presuda, a radi se o kaznenom sudu u kojem se utvrđuje kaznena odgovornost, što znači da treba utvrditi radnju izvršenja i oblik odgovornost: jesi li izvršio radnju, zapovijedio, ili si odgovoran propustom. Reci nam u čemu je bio propust. To kako je ova presuda napisana nije presuda u kaznenom postupku jer u kaznenom postupku pišu se presude koje ne mogu imati argumente tipa "moglo bi se zaključiti", nego se uključuje i kaže „Praljak, ti si tada i tada izdao takvo i takvo naređenje koje je imalo to i to za posljedicu". A toga u presudi nigdje nema.
Zapravo ovdje je odvjetnica Pinter na tragu onoga što je zagovarao predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske profesor emeritus dr. sc. Željko Horvatić i svojevremeno u slučaju Carle del Ponte, tako i sada u slučaju sudaca koji su svojim nerazumnim odlukama naštetili mnogim optuženim Hrvatima i mnogima od nas na Tribini "Što poslije haaških presuda bosanskohercegovačkim Hrvatima". Ti sutci su napravili zločine za koje bi trebali odgovarati. Umjesto da se zadovoljavamo time da nevini na kraju budu oslobođeni trebamo tražiti da ovi zločinci u sudačkim odorama budu kažnjeni. Tako je naslov jedne od mojih knjiga "Zločinački sud u Haagu" iz 2008. dobio potvrdu od najvišeg autoriteta u hrvatskoj pravnoj znanosti.
Poseban zločin ovih sudaca jeste to što njihove presude jasno odražavaju njihov rasistički odnos prema pojedinim narodima na ovim prostorima. Već smo komentirali kako su njihove presude jasno stavile do znanja svima kako smatraju da su Srbi narod višeg reda!
Međutim, zanimljiv je njihov rasistički pristup u odnosu na ostale narode. Spomenute presude se zapravo odnose i na nekakvo njihovo rangiranje muslimana i Hrvata. Znamo da su muslimani s radošću dočekali presude hrvatskoj šestorki iz BiH. Hrvati su dobili 111 godina, a oni su za sve one zločine koje navodi dr. Lučić dobili 6 godina! Znači Hrvati su po svjetskim moćnicima niža vrsta od njih. Bit će novaca kada budu tužili agresora, zar ne?
A je li to tako? Srbima su dali 15 dana na početku rata da pokore Hrvatsku. A na njih je bio otvoren lov sve vrijeme. Poslije genocida u Srebrenici dopustili su još veći u Bihaću gdje je u okruženju bilo 160-180.000 ljudi. Kako je to izgledalo dano je u slijedećem pismu:
- PISMO NAČELNIKA BIHAĆA PREDSJEDNIKU RH DR. F. TUĐMANU I PREDSJEDNIKU SABORA RH N. MIHANOVIĆU, 21. 7. 1995.
- Vaša ekselencijo, dugo pripremana i od strane Srbije otvoreno potpomognuta ofanziva na bihaćko područje, započeta je prije nekoliko dana. Glavni pravci napada usmjereni su iz privremeno okupiranih dijelova republike Hrvatske, a koncentracija četničkih snaga evidentirana je i na ostalim linijama u zoni odgovornosti Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, Glavnog Stožera Hrvatskog vijeća obrane Regije Bihać i Ministarstva unutrašnjih poslova Bihać.
- Zbog siline artiljerijskih djelovanja stanovništvo iz pograničnih zona se iseljava i kreće prema gradu Bihaću.
- Dramatičan položaj se iz sata u sat usložnjava jer je humanitarna situacija još od ranije katastrofalna. Već Vam je, vjerojatno, poznata činjenica da smo imali i prve slučajeve umiranja od gladi. Nada da će se stanje, koliko toliko, popraviti nakon skidanja žita sa zasijanih prigradskih prostora, sada je propala. Upravo ta područja agresor najviše drži pod vatrom, gađajući ih zapaljivim granatama.
- Posebno je teško u bolnici, kojoj nedostaju lijekovi, sanitetski materijal, a zbog nedostatka hrane bolesnici primaju samo jedan obrok dnevno. Sudbina oko 180 tisuća stanovnika Unsko-Sanskog Kantona je neizvjesna. Mi možemo samo obećati da ćemo se boriti bez obzira na cijenu i neodlučnost međunarodne zajednice. Jedinu nadu polažemo u naše hrabre borce i prijateljski hrvatski narod, pošto nam je sudbina, koju nam je agresor namijenio, ista.
- Stoga Vas molim da sa svoje strane učinite sve što je u Vašoj moći, da se spasi ovaj herojski grad i njegovo napaćeno stanovništvo.
- S poštovanjem,
- Adnan Alagić,
- Načelnik općine Bihać
Zapravo, zar se taj genocid ne bi ostvario da nije bilo "agresorske" Hrvatske? Samo slijepi žele eliminirati Hrvate iz BiH vjerujući da će im poslije biti lakše sa Srbima. Da ne bude obratno? Pa BiH je nastala i opstala zahvaljujući prvenstveno hrvatskom oružju. Sam Milošević je srpske vojnike nazvao zečevima kada se ravnopravno suprostave hrvatskim vojnicima.
Razumiju li muslimani u BiH da je to rasističko svrstavanje Hrvata iza njih samo kazna Hrvatima zato što svjetski moćnici nisu uspjeli u svojim zločinačkim namjerama? Razumiju li da je to zapravo priprema i njihovog nestanka u BiH? Genocid u Bihaću se nije dogodio. Ostaje dovoljno prostora za još veći. Mogu ga spriječiti samo oni koji su već od Srba napravili zečeve. Sjajno je ako tih više ne bude, a Hrvatska ne bude zainteresirana da tako nešto spriječi, zar ne?
Akademik Josip Pečarić