Kad novine planu i problijede lica,
kad se ne čuje slobodni pjev ptica,
kad uzbuna zavija i stenje,
znajte tada je uhapšeno mišljenje.
I razglašava se urbi et orbi:
Tko misli nosit će glavu u torbi!
I kruže naoružane vijesti razne
da misleće čekaju strašne kazne.
Emisije, komisije, sudovi, kancelari:
Svi žele da se mišljenje hitno spali!
Da se izbaci iz zvuka i riječi
i svim sredstvima u zbilji spriječi.
Pale se mašine, agencije, moćni aparati
samo da se istinito za glavu skrati.
A ono se samo slobodno smije
jer tko može zabraniti Suncu da grije.
Istina uvijek iza požara raste
i vraća se natrag kao divne laste.
I kad je progoni tamna sila
njoj narastu još veća krila.
