Mojsijeva pjesma

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Mojsijeva pjesma

Mojsijeva pjesma

30 A Mojsije u cijelosti izgovori riječi ove pjesme

u uši svem saboru Izraelovom:

32 1 Nebo, prikloni uho, a ja ću govoriti;

zemljo, slušaj riječi koje ću izreći.

2 Nek' se moje upute raspu kao kiša;

nek' moja riječ padne kao rosa, kao

pljusak na tratinu,

3 Ja ću obznaniti ime GOSPODOVO;

priznajte veličinu našeg Boga.

4 On, stijena, njegovo je djelo

savršeno,

svi njegovi putovi su mudri;

to je vjeran Bog, nema u njemu

nepravde,

on je dobar i pravedan.

5 Za njega, oni su samo iskvarenost,

radi mane svoje, oni nisu više sinovi

njegovi1,

to je jedan izopačen i zastranio

naraštaj.

6 Je li način da se postupa s

GOSPODOM,

narode ludi i bezumni?

Nije li on tvoj otac, koji

ti je dao život?

on je taj koji te stvorio i koji te

postavio.

7 Sjeti se nekadašnjih dana,

vrati tijek godina,

iz naraštaja u naraštaj,

pitaj svojeg oca, on će te

naučiti, *poglavare svoje, on i će

ti to reći:

8 Kad Svevišnji dade

narodima njeihovu baštinu,

kad odvoji ljude,

on utvrdi područja narodima

slijedeći broj sinova

Izraelovih1.

9 Jer prihod Gospodov,

to je narod njegov,

a Jakov je njegov dio u baštini.

10 On susrete svoj narod

u pustinjskoj zemlji,

u samoći ispunjenoj

divljim urlanjem:

on ga okružuje, on ga poučava,

on bdije nad njim kao nad

zjenicom oka svog.

11 On je kao orao koji osokoljuje nasad svoj :

on lebdi iznad mladih svojih,

on otvara sav svoj raspon krila,

on ih uzima i nosi pod krilima

svojim.

12 GOSPOD je jedini koji vodi

narod svoj,

nema nikakvog stranog boga

kod njega.

13 On mu daje zakoračiti2

visove zemlje

da se nahrani

proizvodima poljskim;

on mu daje sisati meda iz

šupljina kamenja;

on mu daje ulja dozrelog

na granitu stjenja,

14 maslac kravlji i mlijeko

ovčije s masnim od janjadi,

od ovnova Bašana1 i od

jaraca,

kao i bijelo brašno pšenično;

• krv grožđa, ti si ga pio prevrelog.

15 Tako Ješurun2 se

usalio, ritao,

- ti si se usalio, ti si

se udebljao, otežao -

on je ostavio Boga koji ga

bijaše stvorio

on je obeščastio Stijenu svoju,

svoje spasenje.

16 Oni njemu daju za rivale

strance3

Ogavnostima oni ga

vrijeđaju,

17 oni nude *žrtve

• demonima

koji nisu Bog,

bogovima koje ne poz-

naju, novodošlima od jučer

kojih se vaši očevi nisu bojali.

18 Stijena koja te porodila, ti

si ju zanemario;

ti si zaboravio Boga koji te donio

na svijet.

19 Ono što je GOSPOD vidio

izazvalo je prijezir njegov:

njegovi sinovi i kćeri njegove su ga.

20 On je kazao: » Ja ću njima skriti

lice svoje4,

ja ću vidjeti što je budućnost

njihova5.

Jer to je jedan naraštaj, izopačen,

sinova u koje se ne može imati

povjerenja.

21 Oni su mi dali za rivala

onog koji nije Bog,

oni su me uvrijedili svojim

ništavnim idolima.

Eh dobro! ja, ja ću njima dati

za rivala onog koji

nije narod,

jednim ludim narodom ja ću

njih uvrijediti. 22 Da, jedna se

vatra zapalila u nozdrvama mojim;

ona je plamtjela sve do dna

• boravišta mrtvih, ona je požderala

zemlju i njene proizvode, ona je

zapalila podnožja planina.

23 Ja ću nagomilati na njih nesreće;

ja ću bacati na njih svoje strijele.

24 Kad budu glađu iscrpljeni,

požderani munjom i mojim

gorkim daždom1, ja ću protiv njih

pustiti zub životinjski, kao i otrov

zvijeri koje gmižu prašinom.

25 Izvana, mač će im oteti

djecu njihovu,

a iznutra vladat će užas;

mladić imat će isti udes

kao i djevica, dojenče

padat će s čovjekom sijedih vlasi.

26 Ja sam kazao: ja bih ih

porazbijao u komadiće2,

ja bih učinio da kod ljudi

nestane sjećanje na njih ,

27 kad se ne bih bojao uvrede od

neprijatelja. Da se njihovi

protivnici ne bi prevarili,

govoreći: mi smo ti koji su viso-

ko ruku držali ponad toga, nije

to bio GOSPOD koji je to učinio!

28 Jer to je jedan narod1 čije se

namjere ruše, oni su bez pameti.

29 Da bijahu mudri, razumjeli bi

oni to, bili bi pametni za

svoju budućnost.

30 Kako bi jedan sam čovjek mogao

proganjati tisuću, a dvojica sama

u bijeg nagnati njih 10 000,

ako ovi ne bi bili prodani

od Stijene svoje,

izručeni od GOSPODA?

31 Jer Stijena naših neprijatelja

nije kao naša Stijena,

oni su si tome sami sudci2.

32 Njihov trs izlazi iz čokota

Sodome, iz rasada Gomore3;

njihovo grožđe je otrovno grožđe,

njihovi su grozdovi gorki.

33 Njihovo vino, otrov je od zmaja,

grozni otrov kobrin.

34 Nije li ondje ono što ja pamtim,

ono što je zapečačeno u riznicama

mojim?

35 Moja je osveta i nagrada,

za onaj čas kad ću njihovu

spotaknuti nogu, jer blizu je

dan nesreće njihove,

ono što je za njih pripravljeno,

zakasniti neće. «

36 Učinit će GOSPOD pravdu

puku svom, predomislit će se

u korist svojih slugu,

kad vidi da slabe ruke njihove,

da nema više ni roba ni čovjeka

slobodna1.

37 Tada, on će reći: » Gdje su

bogovi njini,

i stijena gdje su se sklonili? «

38 Gdje su oni koji jedu masno2

svojih *žrtava i piju vino svojih

libacija?

Nek' se dignu i nek' dođu vama u

pomoć, nek' se nađe mjesto da se

skrijete!

39 Eh dobro! sad, gledajte:

to sam ja, ništa osim mene,

bez ikakvog boga uz mene,

to sam ja koji daje umirati i živjeti,

kad ja polomim, ja sam taj

koji iscjeljuje,

nitko ne spašava od moje ruke.

40 Da, ja podižem ruku3

prema nebu,

i ja obznanjujem: Ja sam

živ zauvijek!

41 Ako ja naoštrim moj mač sjajni,

ako moja ruka zavitla presudu,

ja ću svoju osudu dati da padne

na protivnike moje ,

ja ću uzvratiti onima

koji me mrze.

42 Dok moj mač se nasićuje mesa

ja ću *krvlju opijati strijele svoje,

krvlju ubijenih i uhićenih,

s kosmatih glava neprijateljskih. «

43 Narodi, kličite njegovom puku,

jer će osvetiti *krv slugu svojih,

on će dati da osveta padne

na protivnike njegove;

on će osloboditi tako zemlju svoju i

narod svoj1.

44 Mojsije, praćen od Hošea2, sina Nunova, bijaše dakle došao izgovoriti riječi te pjesme na uši narodu. 45 A kad Mojsije bi završio govoriti sve te riječi sve Izraelu, 46 on im reče: » Uzmite k srcu sve riječi putem kojih ja danas svjedočim protiv vas, i zapovijedam sinovima vašim da paze primijenjivati sve riječi ovog Zakona. 47 Jer, ne radi se ni o jednoj riječi bez važnosti za vas; ta riječ, to je vaš život, i po njoj će te vi produžiti svoje dane na zemlji koju će te vi uzeti u posjed prelazeći Jordan.