Kade se, sunačce, namirim u tvoj dvor

Izvor: Wikizvor
Kade se, sunačce, namirim u tvoj dvor
autor: Šiško Menčetić

429. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Kata.


Kade se, sunačce, namirim u tvoj dvor,
   koji me srdačce ne ćuti razgovor?
Ako se ka gizda tvoj obraz vidit mni,
   pod nebom od zvizda človiku slađe nî;
to li su što pjesni, stvoren'je umrlo,
   nitko me uzbijesni koliko tve grlo.
Ar kada puštaš glas ter spivaš tvoj ures,
   oćutim čudnu slas i njeku novu čes.