Job (Šarić)/Glava 36.
| Job (Šarić) |
1 Elihu nastavi ovako:
2 Pričekaj me još malo, onda ću ti pokazati, što se još dade reći za stvar Božju!
3 Počet ću izdaleka sa svojom mudrošću, da pribavim pravo Stvoritelju svojemu.
4 Jer riječi moje doista nijesu prijevara, stojim pred tobom kao čovjek s jasnom spoznajom
5 Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuđuje, silan je snagom razuma.
6 život zlikovcu ne zaštićuje, potlačenima pribavlja pravo njihovo,
7 Od pravednika ne odvraća očiju svojih; on daje, da sjede navijek kao kraljevi na prijestolju, da se uzdignu visoko.
8 Ako li leže u okovima, svezani konopcima nevolje,
9 Tada im napominje djela njihova, grijehe njihove: da su se podizali oholo.
10 Tada im otvara uho, da se pouče, i opominje ih, da se vrate od zlodjela.
11 Poslušaju li dragovoljno, onda provode dane svoje u sreći, godine svoje u radosti
12 Ako li ne poslušaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako.
13 Koji su licemjerna srca, ostaju u prkosu, ne mole za pomoć, kad ih poveže.
14 U cvatu mladosti umire duša njihova, u svježosti mladosti život njihov.
15 Nevoljnika izbavlja nevoljom njegovom otvara mu uho mukom.
16 Vabi i tebe iz čeljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na što, koji teče od pretiline.
17 Ali si ti pun suda opakoga, tako se prebacuju pravica i sud:
18 Jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete!
19 Može li te iz tjeskobe izbaviti vika tvoja i sav napor snage?
20 Ne uzdiši za noću, jer se mjesto nje dižu prijatelji!
21 Pripazi, ne okreći se činiti zlodjela, da zavoliš to više nego nevolju!
22 Eto: Bog je uzvišen u svojoj moći! Gdje je učitelj kao on?
23 Tko određuje njemu put njegov? Tko bi mu smio reći: nijesi činio pravo!
24 Spomeni se, da veličaš djela njegova, što ih ljudi slave u pjesmi!
25 Diveći se gleda na njih sav svijet, makar ih čovjek gledao samo izdaleka.
26 Eto: Bog je veći, nego što mi shvaćamo; ne može se istražiti broj godina njegovih.
27 On gore vuče kaplje vodene, pušta da iz magle dažd rominja,
28 što iz oblaka žubori dolje i izlijeva se na mnoštvo ljudsko.
29 Tko može razumjeti prostor oblacima i grmljavinu iz šatora njegova?
30 Eto: on prostire oko sebe svjetlost svoju i otkriva dubine morske.
31 Jer on stim sudi narodima, daje hrane izobilja.
32 Oko obadvije ruke obavija munju i zapovijeda, gdje da se upali.
33 Grmljavina njegova oglasuje ga, kad plane gnjev njegov zbog zloće.
| Job (Šarić) |