Izlazak (Šarić)/Glava 5.

¹ Nato otidoše Mojsije i Aron i rekoše faraonu: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu!' "

² A faraon odgovori: "Tko je Gospod, da ga poslušam i pustim da ide Izrael? Ne poznam Gospoda, a i neću pustiti Izraela."

³ Oni odgovoriše: "Bog Hebreja objavi nam se; pa molimo, jer bismo htjeli da idemo tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo žrtvujemo Gospodu, Bogu svojemu, da nas ne pohodi kugom ili mačem."

⁴ Ali im kralj egipatski reče: "Mojsije i Arone, zašto odvraćate narod od rada njegova? Idite za svojim poslom!"

⁵ Dalje reče faraon: "Eto, već je previše besposličara u zemlji; a vi hoćete još i ove odvratiti od njihovih poslova!"

⁶ U isti još dan izdade faraon narednicima naroda i nadzornicima njegovim ovu zapovijed:

⁷ "Ne dajite više narodu kao do sada slame za pravljenje opeke! Neka idu sami skupljati sebi slamu!

⁸ Ali tražite od njih onoliko opeka, koliko su ih do sada pravili, i od toga ništa ne smanjujte, jer su lijeni, zato zahtijevaju: 'Hoćemo da idemo žrtvovati Bogu svojemu.'

⁹ Ljudima se mora posao oteščati, da budu na njemu zaposleni i da ne slušaju ludih brbljanja."

¹⁰ Narednici i nadzornici naroda otidoše i saopćiše narodu zapovijed: "Ovako govori faraon: 'Više vam ne dam slame.

¹¹ Idite sami i donosite sebi slamu, gdje je nađete! A od posla vam se vašega ne smanjuje ništa.' "

¹² I raziđe se narod po svoj zemlji egipatskoj, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve.

¹³ A narednici ih gonili: "Imate svaki dan čitav posao posvršavati kao prije, kad je još bilo slame!"

¹⁴ I korilo se nadzornike sinova Izraelovih, koje su bili postavili nad njima narednici faraonovi, i prigovaralo im se: "Zašto posljednjih dana ne dovršiste određeni broj opeka kao prije?"

¹⁵ Tada dođoše nadzornici sinova Izraelovih k faraonu i upitaše ga plačući: "Zašto daješ, da se tako radi sa slugama tvojim?

¹⁶ Slama se više ne daje slugama tvojim, a ipak se nalaže: 'Opeke nam pravite!' Pa i tuče se sluge tvoje; a krivnja je na tvojemu narodu."

¹⁷ A on odgovori: "Lijeni ste, lijeni ste; zato zahtijevate: 'Mi hoćemo da idemo žrtvovati Gospodu.'

¹⁸ Sad hajdete na rad; slama vam se neće davati, ali određeni broj opeka imate izručiti!"

¹⁹ Nadzornici sinova Izraelovih vidješe, da su u teškom položaju zbog zapovijedi, da se ne smije ništa smanjiti od opeka na dan.

²⁰ Kad otidoše od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji su čekali na njih.

²¹ Njima poviknuše: "Gospod neka vam uračuna i sudi, što učiniste, da se posve omrazismo faraonu i slugama njegovim; jer im dadoste mač u ruku, da nas poubiju!"

²² Tada se Mojsije obrati Gospodu i pomoli se: "O Gospode, zašto navuče toliko zlo na ovaj narod? Zašto me posla ovamo?

²³ Otkako otidoh k faraonu da pregovaram s njim po nalogu tvojem, muči on narod još gore, a ti ne činiš ništa, da izbaviš narod svoj."

← Glava 4.

Izlazak (Šarić)

Glava 6. →