Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 3.
← Glava 2.
|
Evanđelje po Ivanu (Šarić) |
Glava 4. →
|
1 Među farizejima bio je vijećnik židovski po imenu Nikodem.
2 Ovaj dođe noću k njemu i reče mu: "Učitelju, znamo, da si ti učitelj, koji je došao od Boga, jer nitko ne može čudesa ovih činiti, što ih ti činiš, osim ako nije Bog s njim."
3 Isus mu reče: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega."
4 Nikodem ga upita: "Kako se može čovjek ponovo roditi, kad je već star. Može li po drugi put ući u utrobu majke svoje i opet se roditi?"
5 Isus odgovori: "Zaista, zaista kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Duhom (Svetim), ne može ući u kraljevstvo Božje.
6 Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.
7 Ne čudi se, što ti rekoh: "Morate se ponovo roditi.
8 Vjetar puše, gdje hoće; čuješ šum njegov, ali ne znaš, odakle dolazi i kamo ide. Tako je kod svakoga, koji je rođen od Duha."
9 Nikodem upita: "Kako može to biti?"
10 Isus mu odgovori: "Ti si učitelj u Izraelu i to ne razumiješ?
11 Zaista, zaista, kažem ti: mi govorimo, što znamo, i mi svjedočimo, što vidjesmo; ali vi ne primate svjedočanstva našega.
12 Ako ne vjerujete, kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati, kad vam govorim o nebeskim?
13 Nitko nije uzašao na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovječji koji je na nebu.
14 Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako se mora podići i Sin čovječji,
15 Da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima život vječni.
16 Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima život vječni.
17 Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet zato, da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.
18 Tko vjeruje u njega, ne sudi se: tko ne vjeruje, taj je već suđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
19 A sud stoji u tom: Svjetlost je došla na svijet, ali su ljudi radije imaju tamu negoli svjetlost; jer su njihova djela bila zla.
20 Jer svaki, koji čini zlo, mrzi na svjetlost i ne dolazi k svijetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela.
21 A tko čini istinu, dolazi k svijetlu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena."
22 Potom dođe Isus sa svojim učenicima u pokrajinu Judeju. Ondje je boravio s njima i krstio.
23 I Ivan je krstio još u Enonu kraj Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. Ljudi su dolazili tamo i dali su se krstiti.
24 Jer Ivan nije još bio bačen u tamnicu.
25 Tada nastade prepirka među učenicima Ivanovim i nekim Židovom o čišćenju.
26 Oni otidoše k Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj, koji je na drugoj obali Jordana bio kod tebe i za koga si ti svjedočio, evo on krsti, i svi idu k njemu."
27 Ivan odgovori: "Ne može čovjek ništa primati, ako mu nije dano s neba.
28 Vi mi sami morate posvjedočiti da sam rekao: 'Ja nijesam Krist, ja sam poslan samo pred njim.'
29 Tko ima zaručnicu, zaručnik je. Prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, radošću se raduje glasu zaručnikovu. Tako se je sada i moja radost ispunila.
30 On se mora uvećati, a ja se umanjiti,
31 Tko dolazi odozgo, stoji nad svima; tko je sa zemlje, zemaljski je i govori zemaljski. Tko dolazi s neba, stoji nad svima.
32 On svjedoči, što je vidio i čuo, a nitko ne prima svjedočanstva njegova.
33 Nasuprot tko prima svjedočanstvo njegovo, stim potvrđuje, da je Bog istinit.
34 Jer od Boga poslani govori riječi Božje, jer Bog ne daje Duha na mjeru.
35 Otac ljubi Sina i dao mu je sve u ruke njegove.
36 Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu."
← Glava 2.
|
Evanđelje po Ivanu (Šarić) |
Glava 4. →
|