Djevojčici mjesto igračke

Djevojčici mjesto igračke
Autor: Antun Gustav Matoš

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,

Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta;

Kesteni pred kućom duhu tvom su meta.

Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš dušo. Smijat si se stala

Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta

Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta.

Gledaš me ko grla. Misliš — to je šala.

Al će doći veče, kad ćeš, ko Elvira,

Don Huanâ sita i lažnih kavalira,

Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,

A u modrom oku jecati će suza

Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.