Darovnica kralja Petra Krešimira IV. samostanu sv. Krševina u Zadru za otok Maun (1069.)

Darovnica kralja Petra Krešimira IV. samostanu sv. Krševina u Zadru za otok Maun (1069.) autor: Petar Krešimir IV., prijevod: nepoznat

prijepis iz 1248. godine koji se čuva u Zadru Cap. XVIII., br. 430.

Transkript:

Quoniam diuinitatis eximia celsitudo summos ac minimos non modo pro meritis verum etiam dispensatione profunda terrenos largitur honores et modo inuestigabili eleuat sublimandos, et sublimium superborum colla pessundet, ut ineffabilis iudicis ineffabile quoque iudicium perseueret, et omnipotentis discrecio ex inexausto procedens fonte terrena dispenset imperia. Ideo ego Cresimirus, diuina gratia largiente Chroacie atque Dalmacie iura gubernans, acque aui mei beate memorie Cresimir, regie, patrisque .mei regis Stephani in elisio campo feliciter quiescentis, habenas regni retinens, anno dominice incarnacionis Jhesu Christi, domini nostri MLXVIIII, indictione VII, epacta vero (XX). V. concurrente III, in nostro nonensi cenaculo residens, una cum nostris iupanis, comitibus atque banis, capéllanis etiam nostre regalis aule, cogitare cepi, qualiter omnipotens deus hereditarii regni mei concessa gubernacula conseruaret et animabus meorum predecessorum requiem eternam donaret. Inueni nichil in operibus memorie dignius, nichilque deo acceptabilius quam et nostra terrestri aula supernorum ciuium atque sanctorum sacrata habitacula possessionibns, muneribusque ditare condignis. Igitur quia: deus omnipotens terra nrarique nostrum prolongauit regnum decreuimus et prompto animo stabiliuimus monasterium sanctissimi G(risogoni) martiris, cuius venerabile corpus infra eiusdem ciuitatis menia requiescit prediis atque possessionibns. honorare, simul quia in gestis antecessorum nostrorum, regum silicet excellentissimorum, in campis et territoriis plurimis predictum monasterium inuenimus priuilegiatum. Nos ergo a predecessoribus nostris in nullo deuiantes, pro remedio anime mee, meorumque omnium defunctorum, offerimus hoc et stabiliter horum tenore donamus tibi beatissimo G(risogono), martiri glorioso, et per te domino Petro, tue sancte aule digno abbati, nostram propríam insulam, in nostro dalmatico mari sitam, que vocatur Mauni, cui ex orientali parte adiacet insula, que in vulgari sclauonico Veru, nuncupatur, ut eam habeat et possideat in eternum, absque cuiusquam mortalium inquietudine, predictum sanctissimi martiris monasterium, nam sic bona nostra decreuit voluntas, annuentibus et supplicantibus uniuersis nostri regni principibus. Ut autem hec nostra donatio in eternum fundetur et stabilitate perpetua perseueret, eam, nostra nostrorumque episcoporum attestatione, simulque cum testacione astringimus, et inuiolabiter premunimus, statuentes, ut quicumque moftalium immemor diuini examinis et peruersor nostre regie dignitatis voluerit unquam ausu temerario de predicta insula a nobis regaliter concessa, monasterium sanctissimi Gí(risogoni) inquietare, simulque nostra iura confundere, incurrat iram super iam futuri iudicii, et sit reus in conspectu extremi examinis, cum Herode, Juda et Simone mago, portionem in eternum habiturus, et Antichristi consortium possessurus, ab omnipotente deo, suisque apostolis, et cuneta sanctorum cetu, et beatissimo Gí(risogono) maledictionem accipiat sempiternam, et nostre regali curie, quibuscumque successoribus meis regibus, iupanis, comitibus, siue banis componat libras auri U. et in nostro regno perpetuo sit infamis. T. Ego Cresimir rex Cru(acie) atque Dalmacie. t Ego Stephanus Jadre episcopus signaui. Et hec sunt nomina testium qui in hoc facto interfuerunt. T Admizo nonensis iupanus, testis, Bolesclaus curialis comes, testis, Viachizo iupanus de Luca testis, f. Volessa dad testis, Budez postelnic berberensis iupanus testis, Johannes regis capellanus testis, Petrus regalis curie iudex testis, Studec, regalis, pincerna testis, dominus Leo imperialis protospatarius ac tocius Dalmacie ac iupanus testis, Saluisclauus nonensis iudex, testis, Adam monachus sancti Bartholomei abbas testis, Petrus iupanus de Sidraga testis. Dragomir iupanus de Cetina testis, Andreas belgradensis prior, testis. T. Ego Anastasius huius cirographi dictator cruatensis episcopus, et aule regie cancellarius iussu et voluntate predicti domini mei regis scripsi et confirmaui feliciter in ciuitate Nona. Amen.

Prijevod:

Budući da izvanredna uzvišenost božanska dijeli najviše i najniže zemaljske časti ne samo prema zaslugama, nego i dubokom razdiobom, i na nedokučiv način uzvisuje one koji zaslužuju da budu uzvišeni, a uzvišenim oholicama prigiba šiju da bi neizrecivi sud neizrecivog suca ostao na snazi i da bi volja Svemogućega, koja proizlazi iz neiscrpna vrela, dijelila zemaljske vlasti, zato ja Krešimir - vladajući Hrvatskom i Dalmacijom darežljivom Božjom milošću i držeći uzde kraljevstva djeda moga blažene uspomene kralja Krešimira i oca moga kralja Stjepana koji sretno počiva na elizijskim poljima godine utjelovljenja Isusa Krista gospodina našega 1069., indikcije sedme, epakte (dvadeset) pete, konkurente treće, stolujući u našem ninskom dvoru, zajedno s našim županima, dvoranima i banovima, a i kapelanima našeg kraljevskog dvora - započeh misliti kako da svemogući Bog uščuva podijeljeno mi kormilo baštinskoga kraljevstva i dušama mojih predšasnika vječni pokoj daruje.

Nađoh da u djelima milosrđa nije dostojnije i ništa Bogu milije nego da iz našega zemaljskog dvora obdarim posjedima i dostojnim darovima posvećena prebivališta nebesnika i svetaca. Stoga jer je svemogući Bog na kopnu i na moru proširio naše kraljevstvo, odredismo i pripravnim srcem odlučismo da samostan svetoga Kreševana mučenika, čije časno tijelo leži unutar zidina istoga grada, počastimo imanjima i posjedima. U isto vrijeme, jer u djelima naših predšasnika, tj. odličnih kraljeva nađesmo da su prije rečeni samostan obdarili mnogim poljima i zemljištima, stoga i mi ne odstupajući ni u čemu od naših predšasnika za otkup moje duše i svih mojih pokojnika poklanjamo i sadržajem ove isprave stalno darivamo tebi blaženom Krševanu, slavnom mučeniku, a po tebi gospodinu Petru, tvoga svetog dvora dostojnu opatu, naš vlastiti otok koji leži u našem dalmatinskom moru, koji se zove Maun, kojemu na istok leži otok koji se slavenskim jezikom zove Vir, da ga ima i posjeduje prije rečeni samostan presvetoga mučenika uvijek bez uznemiravanja od ikojega smrtnika. Tako je, naime, odredila naša dobra volja uz pristanak i na molbu svih prvaka našega kraljevstva. Da bi se pak ovo naše darovanje zauvijek utvrdilo i ustrajalo u vječnoj čvrstoći, mi ga potvrđujemo i neokrnjeno učvršćujemo našom i naših biskupa potvrdom i svjedočanstvom određujući da, ako bi kojigod smrtnik, zaboravivši na Božji sud i prezirući naše kraljevsko dostojanstvo htio ikada tvrdoglavom drzovitošću uznemiravati samostan presvetog Krševana zbog prije rečenog otoka, koji smo mu mi kraljevski darovali, i tako pomutiti naša prava, neka upadne iz srdžbe u srdžbu budućega suda i neka se pojavi kao krivac na posljednjem sudu dijeleći sudbinu s Herodom, Judom i Šimunom čarobnjakom u društvu Antikristovu. Od svemogućega Boga i svetih apostola i od čitavoga zbora svetih i preblaženoga Krševana neka primi vječno prokletstvo, a našem kraljevskom sudu i bilo kojim kraljevima mojim nasljednicima, županima, dvoranima ili banovima neka plati 100 libra zlata i neka u našem kraljevstvu bude zauvijek ozloglašen.

Ja, Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije. Ja, Stjepan, zadarski biskup, potpisah. A ovo su imena svjedoka koji su ovom činu pribivali: Adamac, ninski župan, svjedok; Boleslav, tepčija, svj.; Vukac, župan lučki, svj.; Voleša, djed, svj.; Budac, posteljnik, bribirski župan, svj.; Ivan, kraljevski kapelan, svj.; Petar, sudac kraljevskoga suda, svj.; Studac, kraljevski vinotoča, svj.; gospodin Leon, carski protospar i čitave Dalmacije katapan, svj.: Slavislav, ninski sudac, svj.; Adam, monah, opat svetoga Bartola, svj.; Petar, sidraški župan, svj.; Dragomir, cetinski župan, svj.; Andrija, biogradski prior, svj. Ja, Anastazije, ove povelje sastavljač, hrvatski biskup i kancelar kraljevskoga dvora, po zapovijedi i volji rečenoga gospodina moga kralja napisah i sretno potvrdih u gradu Ninu. Amen.