Bosni

Izvor: Wikizvor

Bosni Autor: Musa Ćazim Ćatić

Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,

Tu je sunce čija granulo menika,

Djedovi su moji za nju krvcu lili,

Njojzi bit ću i ja čelenka i dika.

Povrh nje su vijenci prohujali burni,

Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,

Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,

Ali Hrvat jošte bori se i nada.

O predrago ime! Hiljadu je ljeta,

Što kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu,

Ali makar sudba zadesi nas kleta,

Ti nam spase ponos, prava i starinu.

Dok svetinje ove Hrvat čuva svoje

Nikada ga sila uništiti neće.

Isto i presjajno, kao sunce što je,

I njemu će sinut sunce stare sreće.

Moje mlado srce taj već časak sluti.

Bez muke i znoja, znadem neće doći.

Zato treba radit i ne počinuti

I kroz oštro trnje makar bilo proći.

Oj, premili rode! Tebe teško boli

Što nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,

Al ja baš te volim, što si bijedan toli

I jer pišem cijelim tebi pomoć mogu.

Radit ću za te i slobodu tvoju,

U sreći ću tvojoj plaću tražit trudu,

Uklanjat se neću ni muci ni znoju,

Ma okupo njime tvoju svetu grudu.

Postojbino draga Mladena i Tvrtka!

Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto.

Ah, neka je samrt i teška i gorka,

Za spas tvoj i sreću, mog života eto!