Prijeđi na sadržaj

Kritike o djelima Gérarda Adama

Izvor: Wikizvor
(Preusmjereno s La Lumière de l'Archange)

Autor: Tomislav Dretar o djelima Gérarda Adama.

Bijelo stablo u Crnoj Šumi

[uredi]

• Ovo je knjiga koja budi najfundamentalnija pitanja... (...) Ja sam ju pročitao na dušak; to je roman od 450 stranica, koji se čita sa zadovoljstvom, izuzetne tankoćutnosti... (...) Radi se o najvažnijem romanu koji se pojavio ovih posljednjih mjeseci... (Jean-Pol HECQ, RTBF(Radio-televizija Belgije-frankofoni program)- emisija “Susreti”)

• Možda prvi roman o Crnoj Africi koji me nije iznervirao. (...) To je jedan debeo roman, prepun potankosti, s mnogo događaja i osoba, ali čitatelj se ne će izgubiti; bit će veoma intrigiran, i obuzet željom da napreduje u čitanju. Ovdje su heroji dobro utemeljeni, neki veoma privlačni, drugi manje simpatični, ali svi dobro iznijansirani. Ovo je jedna veoma kritična knjiga, ali nikad manihejska. (...) U njemu ima jedan dio bogat promišljanjima odnosa Sjever-Jug , naravno, ali ta pitanja dolaze sama od sebe, po naravi romana, u dijalozima, etc... Nema teorijskih pasaža. (...) Jedan roman koji inicira, gdje će se pronaći bogata promišljanja o tome koji smisao dati svom životu, naravno sve je dobro uvedeno, na jedan prirodan način umetnuto u tkivo romana. Odgovor se možda nalazi između redova. Radi se o jednoj otvorenoj knjizi, koja čitatelju pruža mogućnost samoupitnosti. (Anne-Marie LA FERE, RTBF(Radio-televizija Belgije-frankofoni program) - emisija “Actuel 3”)

• Ono što je uzbuđujuće u ovoj knjizi, to je Afrika koja je veoma dobro uosjećena. Autom ima jednu percepciju, jedno otkriće uvijek novog, vrlo živu. (...) Junaci veoma dobro nose priču. (Marie-Eve STEVENNE, RTBF(Radio-televizija Belgije-frankofoni program)- - emisija “Izbjegli Belgijanac”)


• Ovdje se dobro osjeća da se radi o piscu koji nije na početku svoje karijere, u unutarnjosti njegove prve knjige, da je ta knjiga u njemu bila dugo vremena nošena. Ono se ovdje potvrđuje, jeste takva kvaliteta pisanja koja nikad ne škodi efikasnosti izražavanja, koje je vrlo ritmično, pasionantno, s velikim umijećem suzdržavanja, ali stil uvijek dolazi da bi potvrdio poduhvat. Ono što nas je učvrstilo, jeste spoj apsolutne iskrenosti jednog govora, o teretu ljudskosti čija širina tome svjedoči, i jednog izuzetno vrijednog rada na literaturi. Polifonična kvaliteta ove knjige je ta koja koja ni jednog trenutka ne dovodi u pitanje pitoresknost ili lokalnu obojenost, već vješto miješa katkada složene realnosti koje se sučeljavaju s fantazmima. (Pierre MERTENS, RTBF-1, emisija “Riječ i muzika”)

• Jedna uzbuđujuća lektira za sve one koji su živjeli u Africi (SEMPER)

• Savjetujem vam da pročitate ovaj roman ovog zanimljivog Europejca (Robert EKOFO - TAM-TAM)

• Jedno izuzetno svjedočenje (…) Među stotinama knjiga koje govore o kooperaciji (…), evo po mom sudu prve istinite, koja vas u cijelosti obuzima. (Marcel PERREAUX - Arlon-Carrefour)

• Jedan belgijski liječnik u Dubokoj Africi, jedno privilegirano svjedočenje. (Eddy PRZYBYLSKI - LA DERNIERE HEURE)

• jedna izobilna priča, jedna vegetalna i romaneskna širina (Michel LAMBERT - TELE-MOUSTIQUE)

• Veoma lijep dah, jedne snažne knjige, impulzivnih dijaloga. Knjiga koja se čita kao freska. Priča kroz koju se prolazi kao u groznici. (Francis MATTHIJS, LA LIBRE BELGIQUE)

• Jedno magično pero (…) jedan raskošan film (…) duboko ljudska priča (…) sjajan pledoier u korist komplementarnih rasa (…) djelo rijetke gustoće (…) prvi roman koji je dovoljno izuzetan. (Henry LAGNEAUX - INDICATIONS)

• Osim užitka što nam nudi kolorirane deskripcije i pejzaže koji nas utapaju u jednu posebnu atmosferu, ovaj roman koji nam nudi brojne elemente razmišljanja o budućnosti jednog kontinenta “koji valja zavoljeti i preboljeti” (C. MEERT - NEGRISSIMO)


Časnička menza

[uredi]

• Jedna pasionantna knjiga, puna ljudskosti, tolerancije, dostojanstva (…) G2rard Adam nam pruža jednu sliku vojničkog života koja se razlikuje od uobičajenih "zafrkancija" na tu temu, iako ni ovdje ne manjka jedna nota humora, malo sivog, malo škrgutavog. (…) Junaci imaju svoje mane, ali ne pretjerane u što smo skloni povjerovati kad je riječ o vojnicima. Oni se pojavljuju kao časna bića, naravno sposobna za šalu, ali i diskutirati o etičkim problemima, odnosno metafizičkim. (Anne-Marie LA FERE, RTB - 3)

• Jedna veoma zanimljiva knjiga, koju je teško jasno negdje svrstati, jer u njoj se miješaju atmosfere, sižei, filozofije, i koja nam predstavlja časnički milje pod iznenađujućim svjetlom za opne neobaviještene. (Françoise PALANGE - RTBF - Les infos de 13 heures)

• Zajednička točka ovih priča čini se da je ljudska toplina. Sasvim drugog žanra u odnosu na onaj u Bijelom stablu u Crnoj Šumi , ali uvijek isti bogati i imaginativan stil iskaza.. (Raymond ARETS - LA DERNIERE HEURE)

• Refleksija rođena iz anegdote, pitanja, prijateljstva, stanovite mudrosti. Jedna lijepa knjiga trpnje i kušnje. (LE LIGUEUR)

• Mnogo senzibilnosti i humora (…) Gérard Adam filozofira, i produbljuje u samoći ili u diskusiji svoja mnijenja o velikim misterijima (život, smrt, patnja, ljubav). (Roger FOULON - NOS LETTRES)

• Gérard Adam priznaje za sebe samog, takvog kakvim jeste, a da ne poriče korpus kojem pripada , koji on dobro poznaje, i na kojem nas rasvjetljava. (Jean MERGEAI - VERS L'AVENIR)

• Knjiga ekstremne stidljivosti, sasvim suprotno priči o gardijskoj postrojbi. Jedna vrsta solilokvija ispunjenog pitanjima o budućnosti i nastajanju čovjekovom, s izuzetno potrebnim nadahnućima humora. Pisanje je gipko, riječi točne. (Anita NARDON - SETCA Info)

• Jedna ljudska toplina koja prikriva frustracije društveno nepriznatog korpusa. (René BEGON - LA WALLONIE)

• Tema prijateljstva je kojom je podstavljena svaka stranica, čak iako je ironija jasno nazočna (…) Sve to formira jedno ugodno i zabavno štivo, dublje no što se čini, pisano jednim klasičnim stilom od strane čovjeka koji posjeduje ogromno saznanje o čovjeku. (SEMPER)

• Njegov talent priznat i preko granica nije mu oduzeo slobodu tona. On piše točno, Što će reći ne označavajući ekscese koji škode priči i njenom šarmu. (…) Uzdrmani smo jednom laganom drhtavicom koju bi mogao izazvati prolazak prirodnog ali gusto koncentriranog tijeka. Ironija, sućut za ljudsku zajednicu, razmišljanja čak i neuljudna, sve je to što čini “Časničku menzu” knjigom koja se čita s osmijehom na usnama i uvijek budnog duha. (Daniel SIMON - LE GENERALISTE)


Svjetlost Arhanđela

[uredi]

• Jedan zaista iznenađujući roman, koji ne sliči ničemu poznatom, koji stvara jedan novi genre, na pola puta između science-fiction i roman fantastike, nešto kao medicinska fikcija, ili čak filozofska fikcija. U njegovim knjigama ima nešto u uzajamnoj sprezi: sveprisutnost Afrike. (Jean-Pol HECQ, RTB 1 - émission RENCONTRES)

• Jedan čudan i zabrinjavajući roman(…) Ima kod G. A. jedan humanistički i perfekcionistički san o progresu. Utopistički, "Svjetlost Arhanđela je također voluntaristički ; to je kreacija kompleksnog duha, idealističkog, spiritualističkog, sve do uništenja, sve do uskrsnuća. Slušat ćemo razmišljanja čovjeka našeg doba, ovog svršetka stoljeća, koji misli i piše u urgentnosti(…) Jedan debeli ambiciozni roman koji obiluje slikama, snovima, događajima, junacima, rezoniranjima, diskusijama…Pozivam vas u jednu čitateljsku avanturu daleko od običnog čitanja, koji put naknadno, ali stimulativno za duh, i u nikakvom slučaju dekadentno. (Anne-Marie LA FERE - RTB3 émission Ecritures)

• Svjetlost Arhanđela ima duh i tijelo na način ljudskog bića. (…) Čovjek se ne može oduprijeti čitanju ovog štiva, a ostatak slijedi u istom tonu, ne gubeći intenzitet. Gérard Adam je već pokazao, s “Bijelim stablom u Crnoj Šumi” da je posve sposoban dovesti čitatelja da bude pratnja njegovim junacima. Ovdje on to čini još bolje dodirujući ono što je za ljudsko biće najkarakterističnije: vjera u budućnost i strah od smrti, koji oboje transcendiraju ovo nazočnoent. (Pierre MAURY, LE SOIR)

• Stil je rad draguljara. Ali jedan ritam koji traži “muziku prije svih stvari” obvija cizelacije, izobilne i kolorirane. (Monique THOMASSETTIE, KHEIROON et LE NON-DIT”

• Jedan neobičan roman, gust i čaroban. (…) Knjiga Gérarda Adama se ne svodi na jednostavnu anticipaciju; zapamtit ćemo kako uzduž dugog i bolnog ispitivanja o zbivanju, vrijenju simbola i mitova, kretnju i bogatstvo fraze. Iz jednog takvog obilja prsnut će posebna svjetlost, ona iz naše dvostruke prirode, anđela i demona. (Dominique CRAHAY, LE CARNET ET LES INSTANTS)

• Jedan rasan pisac, koji zna o čemu govori, i koji to zna izreći. (LE LIGUEUR)


Put svete Eularije

[uredi]

• U ovim pričama u kojima se ništa uistinu ne događa, činjenice koje su iznesene beskrajno više vrijednosti od bilo koje prežvakivajuće analize. (Paul VAN MELLE, Inédit)

• On nam omogućava upoznati veoma interesantna ljudska bića, ona koja bismo željeli susresti u stvarnom životu. (Pierre MAURY, LE SOIR)

• Tri blistave novele, čija potka prošlosti i potka sadašnjosti uzajamno se prepliću (…) auktor nas u njih uvodi bodrošću, zahvaljujući jednom profinjenom i živahnom pisanju, i jednoj ironiji koja stoji kao zaštitnim od pada u melodramu. (Roger CANTRAINE, LE PEUPLE)

• Pripovijedanje koje se hrani našim životnim iskustvom, našim brigama i našim nadama, ovi tekstovi čije pisanje istječe iz dvojnosti, uzima i zadržava čitatelja sve do posljednjeg pročitanog redka. (Victor ARTIEGA, IDEART News)

• Možda se radi o jednoj oscilaciji, laganom uklonu bića, novoj koloraciji života, gdje lucidnost, ovog puta, dobiva na blagosti ondje gdje je nemaju sve do nestanka čari. (G.B., LA CITE)

• Uspostavljaju se nove korespondance među akterima a nas počinju nastanjivati čudesne sličnosti dugo vremena poslije završetka čitanja ovog štiva. (ESPACES).

• Dakle, mračna bilanca, ali zbirka ujednačena u svim točkama, lucidno, jasno i, kojeg li paradoksa, potpuno prihvatljivo. (Pierre TREFOIS, REPUBLIQUE)


MAMA-SMRT I GOSPODIN X

[uredi]

• Jedna priča koja prije svega pripada istraživanju unutarnjeg, ali koje se nikad ne gubi u monotoniji zahvaljujući različitosti epizoda, oštrina pogleda uprtog u društvo, institucije, ponašanja, ljudske odnose, također zahvaljujući jednom pisanju u isto vrijeme spontanom i majstorskom koje polazi od klasične fraze k raznorodnosti stila prolazeći kroz aforističke iskaze. (Roger CANTRAINE, LE PEUPLE)

• Čitatelj slijedi naratora u neposrednoj svakodnevici, tako može vidjeti kako s njim dolazi sve ono što zauzima život, isprazne geste s egzistencijalnim mislima, izmiješane i isprepletene onako kako to uvijek biva, bez reda ali i bez slučajnosti. Da bi se kreirala jedna ovakva impresija potrebno je, nesumnjivo, jedno ogromno majstorstvo unutarnje naracije. A Gérard Adam je to znao obdariti jednim glasom posebno uzbuđujućim. (Sémir BADIR, LE CARNET et LES INSTANTS)

• Ima sižea s kojima se pisac ne može uhvatiti u koštac a da ne upotrijebi sve snage i sredstva kojima raspolaže i mora raspolagati bez ostatka, jer radi se o onom esencijalnom što čini čovjeka život, smrt, ljubav(…) Gérard Adam je jedan od tih koji imaju odvažnosti i talenta dohvatiti se takvih stvari(…) krv i meso, dah i unutarnji glas ljudskog bića, što se ovdje susreće u iznenađujućoj snazi, što od prvog časa dograbi čitatelja i ne napušta ga sve do konca romana. (…) jedna lijepa knjiga, bez popuštanja olakšicama, koiji se ipak čita tako lako kao što se gleda jedan dobro građen film… (Pierre MAURY, LE SOIR)

• Ovo djelo je za staviti u ruke onima koji redaju riječi da bi zapušili prazninu (Anita NARDON, SAISON)

• Najautobiografskiji od svih romana(…) koji dopuštaju navigavati između dva potpuno različita svemira. Na sreću. (PARIS-MATCH)

• Jedna vrsta “ Putovanja na kraj noći” impregnirana nostalgijom za Afrikom (Jean MERGEAI, VERS L’AVENIR)


“ KRONIKA O ŠANTIĆIMA ” i “ PUT ZA BOSNU JE ČIST ”

[uredi]

• Imati stila to vodi k istini. Ovdje je to zaista očito. (Pierre MERTENS, javna promocija knjige “ la Chronique de Santici ”) • Kvaliteta pisanja i vrijednost svjedočenja čine od ove bilježnice knjigu koja se čita "u cugu"(…) Humor i stidljivost ravnaju pogledom (…) Informativna knjiga, knjiga analiziranja i promišljanja (Roger CANTRAINE, LE PEUPLE) • Lucidno i odvažno (…) stalna skrb da se istina obuhvati što bliže dok još zbiva se i traje (Carmelo VIRONE, le CARNET et les INSTANTS) • On se pita tijekom pisanja i sučeljava svoje emocije ovom temeljnom pitanju : “ Od čega je sazdan čovjek ? ” (Sophie CREUZ, L’ECHO) • Pisac čije pero ide "in medias res" (Philippe FIEVET, PARIS-MATCH) • Ovaj belgijski pisac je uspio, kroz devet pripovjedaka koje tvore zbirku, otići jako daleko u svom radu. (COOPERATION, Lausanne). Ista novina je posvetila čak pet stranica knjizi "Kronika o Šantićima" (“ la Chronique de Santici ”) (“ Ova nam je knjiga dala mogućnost osjetiti ljudsku stranu jedne inače često tretiranu na razini strategije ili diplomacije ”.) (Henri-Charles DAHLEM, COOPERATION, Lausanne) • Neki od ovih opisa imaju antologijsku vrijednost (…) Ovo je knjiga za preporučiti svakome tko “ najzad govori jednu drugu stvar ”. Drugu stvar vrlo udaljenu, i u isto vrijeme vrlo nam blisku. (Roger CANTRAINE, LE PEUPLE) • Sva širina života se odmah postavi pred nas, bez razvijanja suvišnosti, i njegove osobe počinju istinski živjeti (Pierre MAURY, LE SOIR) • Časnost i delikatnost autora dopušta nam prići s respektom, bez voajerizma, zatvorskom univerzumu pod otvorenim nebom. (Luc NORIN, La LIBRE BELGIQUE). • Ovo nisu samo dvije uzbudljive knjige, već također, u djelu Gérarda Adama, među “ najurgentnijim ” i najpotpunijim u njegovom spisateljskom itinereru. (Michel JOIRET, Le NON-DIT) • Jedan autor izuzetno bogatog stila i lucidne inteligencije (…) stranice koje treba što prije pročitati. (C. GOUZEE, LIBERTES)


“ Marco i Ngalula ”

[uredi]

• Jedna priča o aktualnoj situaciji političkih izbjeglica, o iskorijenjenosti i toleranciji ” (Michel TORREKENS, Le LIGUEUR) • Gérard Adam evocira najdublje ćutnje, dramatične situacije, u stilu čija jednostavnost postaje utoliko više podsjetiteljem. (Colette BRAECKMAN, Le SOIR) • Nema "šoka", ni dramatiziranja. Naprotiv, jedna progresivna i “ prirodna ” simbioza koja, malim potezima, komponira osnovu jedne priče bez didaktiziranja, ali s veoma velikim kredibilitetom. (…) Ovaj tankoćutni roman zaista nas opčarava. (Roger CANTRAINE, Le PEUPLE) • Jedna velika sigurnost u tonu. (Pierre MAURY, Le SOIR) • Jedna izuzetna knjiga , "Mali princ" ovog uzburkanog svršetka XX. stoljeća. (GAEL) • U isti mah pjesnik i liječnik u najtežim situacijama, Gérard Adam demontira jedno izgubljeno društvo bez ljubaznosti, ali njegov skepticizam se gubi pred svim tim Marco i Ngalula što ublažava pogled i nanovo stvara autentičnost. (Michel JOIRET, Le NON-DIT) • Jedan dobar roman, blag i strašan u isti mah, jedna odvažna priča… (Frank ANDRIAT, REFLEXIONS)


“ Lijet bijele ptice”

[uredi]

• Gérard Adam produbljuje svoja ispitivanja i dodjeljuje ih likovima koji o njima debatiraju. Spiritualna potraga jednog agnostika. (Pierre MAURY, Le SOIR) • Gérard Adam dvoji između poezije i realizma, gotovo policijski propituje a govori rezolutno filozofijski. Cijelom nogom možete stupiti u jedan univerzum u isto vrijeme suvremen i vrlo romantičan… (Nicole WIDART, Le “ CARNET et LES INSTANTS ” • Na ovim stranicama stanuje jedna suptilna mudrost. (Michel TORREKENS, Le LIGUEUR) • Gérard Adam piše impulzivno i izravno bez sustezanja, umnažajući rečenice bez glagola, usklici i pitanja su iznenadni. Ali poetski registar dominira… (Michel JOIRET, Le NON-DIT) •

“ Raskrižje putova ”

[uredi]

• Jedno takvo akcentuiranje istinitosti da se sve ovo drži istinski istinitim, đto niukom slučaju nije slučaj. (C.G., LIBERTES) • Gérard Adam ispituje, u jednoj vrsti stalnog formiranja, odgovore na brojna ispitivanja koja ga posvuda prate. Čak i jedna zbirka novela poput Raskrižja putova (“ La Croisée des Chemins ”) postaje uzbudljivim prolaskom gdje čovjek gradi svoju personalnost. (Pierre MAURY, Le SOIR) • Gérard Adam promatra, bilježi, stavlja u pričuvu, iznad svega, razmišlja i postavlja pitanja o čovjeku, njegovoj sudbini, životu, smrti, umjetnosti, slobodi… (France BASTIA, NOS LETTRES)

“ Tjesnac Renesanse ”

[uredi]

• On je pisac opčaran uranjanjem, koju samo lucidnost i volja podnošenja računa sprječavaju da se potpuno ne utopi u realnom. Njegovo djelo je otisak takve blizine i te odvažnosti (…) jedne katkada okrutne vidovitosti, ali s nježnošću također, i to je sve bogatstvo ove knjige koja pokazuje, sigurno, jedno čovječanstvo u ćorsokaku, ali u stalnoj potrazi za renesansom (…) Njegova senzibilnost, koja je ekstremna, ne propušta ni jednu od takvih indikacija katkada gotovo nezamjetljivu, već dugo govori o tome što nas čeka (Jacques DE DECKER, Le SOIR)