Križni put
| Križni put |
|
Preuzeto iz molitvenika Kraljice mira moli za nas.
|
O molitvi
[uredi]Spasiteljeva obećanje za one koji obavljaju pobožnost Križnoga puta prema bratu Stanislavu Španjolcu (1903.-1927.)
1. Dat ću ljudima sve što god me s vjerom zamole obavljajući Križni put.
2. Obećajem vječni život svima onima koji s osjećajima sućuti obavljaju od vremena od vremena Križni put.
3. Pratit ću ih posvuda za vrijeme njihova života i posebno ću im pomagati u smrtnom času.
4. Pa kad bi oni imali grijeha više nego što ima trave u polju i pijeska u moru, Križnim putem bit će im sve izbrisano. (To obećanje ne oslobađa čovjeka od ispovijedanja teških grijeha kojih je svjestan; mora ih ispovjediti prije sv. Pričesti. Moramo se kajati za svoje grijehe.)
5. Imat će posebnu slavu na nebu oni koji budu često molili Križni put.
6. Ja ću ih osloboditi od čistilišta, ako li bi usprkos tome ipak onamo došli, izbavit ću ih odanle prvog utorka ili petka poslije njihove smrti.
7. Blagoslovit ću ih kod svakog Križnog puta i moj će ih blagoslov pratiti posvuda na zemlji; a poslije njihove smrti na Nebu kroza svu vječnost.
8. Neću dopustiti zlom duhu da ih kuša na smrtnom času; oduzet ću mu svu moć da bi počinuli mirno u mom naručju.
9. Ako ga (Križni put) obavljaju u istinskoj ljubavi, učini ću od svakoga od njih živi ciborij, koji ću s radošću napunjati svojim milostima.
10. Moje će oči biti uprte u one koji često obavljaju Križni put; moje će ruke biti uvijek otvorene da ih zaštite.
11. Kao što sam bio prikovan na križ, tako ću uvijek biti s onima koji me često časte moleći Križni put.
12. Oni se neće moći više odvojiti od mene, jer ću im dati milost da više nikada smrtno ne griješe.
13. Na samrtnom času ja ću ih tješiti svojom prisutnošću i mi ćemo zajedno poći u Nebo. Smrt će biti slatka svima onima koji me budu častili za vrijeme svoga života obavljajući Križni put.
14. Moja će duša biti za te duše kao paladij (utočište) zaštite, ona će ih pomagati uvijek čim se one k njoj (mojoj duši) uteku.
Križni put
[uredi]Uvodna molitva
Isuse, pratimo te na tvojem križnom putu zajedno s našom i tvojom majkom,
pratimo te kroz naš osobni životni hod,ali i kroz hod našeg naroda od početka
njegove kršćanske povijesti pa do danas. Želimo otkriti tvoje beskrajno milosrđe,
želimo mu se otvoriti u zahvalnosti za jubilejsku godinu, godinu milosti Gospodnje,
godinu obraćenja i tvoje intenzivne prisutnosti.Daj nam da u tvojem križnom putu
i tvojem križu prepoznamo svoj križni put i svoj križ, da ga zavolimo hodeći životnim putem
na slavu tvoju, a na korist našu i naših bližnjih.
Amen.
I. POSTAJA:
Isusa osuđuju na smrt
Prihvaćanjem nepravedne osude pravedni Sudac dijeli pomilovanje zbog grijeha pravedno osuđenima.
Gospodine životvorče, branitelju života, branitelju punine života, na smrt te osudio smrtni čovjek, čovjek koji je zloupotrijebio svoju vlast, i protiv vlastita uvjerenja, ali i zbog straha za svoj položaj, osudio je tebe na smrt nakon što je utvrdio i ustvrdio da si nevin. To je čak ponovio nekoliko puta. Isuse, hvala ti što ne osuđuješ. Hvala ti što nisi došao osuditi, nego spasiti. Hvala ti što si ljubav koja ljubi. Hvala ti što prihvaćaš i nepravednu osudu, i ne odbacuješ i ne osuđuješ onoga tko te odbacio i osudio. Hvala ti što mi daješ snage da imam sućuti za druge, ali ne lažne sućuti. Hvala ti što me sokoliš da imam snage podupirati život, a odupirati se (ne)kulturi smrti, odupirati se životnom besmislu, odupirati se svemu onomu što ugrožava život od trenutka začeća sve do prirodne smrti. Hvala ti što si došao da život imamo, i to u izobilju da ga imamo. Pomozi nam da se zauzimamo za život u svim njegovim oblicima, ti koji si došao donijeti nam puninu života. Amen.
II. POSTAJA:
Isus prima na se križ
Gospodine, hvala ti što si na sebe dragovoljno uzeo križ čovještva i čovječanstva, križ koji je blagoslovljeni spoj Očeve volje i ljudske nevolje.
Gospodine Isuse Kriste, nakon što si osuđen na smrt, i u skladu s time stavljen ti je na ramena križ, križ osude, križ sramote, križ odbacivanja, križ neprihvaćanja, ti si ga uzeo na sebe. Znao si da je to cijena onoga što si poduzeo da bi s nas skinuo grijeh i vječnu osudu. Kako ja primam križeve svojega života? Kako ja prihvaćam sebe? Prihvaćam li se kao dar iz tvoje ruke ili se doživljavam samo kao opterećenje? Prihvaćam li druge kao dar iz tvoje ruke za suživot ili ih jedva podnosim? Prihvaćam li sebe kao križ dragovoljno ili mrzovoljno? A kako druge? Jesam li spreman hrabro ponijeti svoj križ, jesam li spreman ustrajati u njegovu nošenju, pa makar prosudba i osuda od drugih ne bila pravedna, makar me ne cijenili, makar me ne poštovali. Gospodine, daj mi snage da u tvojem stavu prema križu koji je bio posljedica nepravedne osude, križu koji ti je stavljen na ramena, prepoznam kako se postaviti prema vlastitu križu i prema križevima svoje braće i sestara. Amen.
III. POSTAJA:
Isus pada prvi put pod križem
Kako se uči hodati? Padajući, zar ne?!
Gospodine, Isuse Kriste, dogodio se pad, tvoj pad koji je mnoge prenerazio i sablaznio. Pitali su se kako se to tebi može dogoditi. Pitao sam se kako se to meni može dogoditi. I postao sam svjestan da sam krhak čovjek, da sam grješan, da nisam jak. Spoznao sam da mi je grijeh otvorio oči za zlo, i zatvorio ih za dobro u meni i u drugima. Hvala ti što me tvoja milost obratila, hvala ti što sam ustao. Hvala ti za padove i ustajanja mojeg naroda hrvatskog kroz trinaestostoljetnu povijest. Hvala ti na iskustvu padova tada kada smo se okretali samo sebi i svojim snagama, i hvala ti na pronalaženju vlastitog ja tada kad si ti ponovno došao u središte naše osobe i našeg života. Hvala ti za svaki pad koji nam je pokazao da nam nije mjesto na tlu, nego da nam je mjesto na nogama. Hvala ti za svaku odlučnost da se izdignemo iz osobnih i nacionalnih grijeha, zabluda, promašaja. Gospodine, po Majci našoj, Kraljici Hrvata, donosimo ti rane svoje, rane svojih obitelji i svojega naroda. Donosimo ti cijelu našu osobnu i narodnu povijest. Liječi te rane, Isuse. Mi ti vjerujemo, liječniče i spasitelju cijelog čovjeka i svih ljudi. Amen.
IV. POSTAJA: Isus susreće svoju svetu majku
Bezglasna rječitost pogleda, koja svjedoči o dubini zajedničke boli.
Susreli ste se na putu, na križnom putu tvoje muke. Susret udruženih boli i združenih patnji. Bila je s tobom u radosnim trenucima tvojega života, a ne može te mimoići ni u ovim trenucima koji su bili dugi kao godine ili čak stoljeća i tisućljeća. Hvala ti, Gospo žalosna, hvala ti što pratiš Isusa do kraja, hrabro, bez ostatka i suzdržanosti. Hvala ti što ti i mi smijemo povjeriti svoje boli, svoje muke, svoje poteškoće. Hvala ti što suosjećaš s nama, što si majka milosrđa, hvala ti što si pomoćnica kršćana. Pomozi nam da i mi znamo jedni druge susretati i u boli kao i u radosti, da i mi znamo plodonosno suosjećati, plakati sa zaplakanima, smijati se s nasmijanima. Da znamo u svemu i u svakomu prepoznavati onoga koji je s nama zauvijek, a to je tvoj i naš Isus. Amen.
V. POSTAJA:
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Šimuna Cirenca ne možeš naručiti, ali znaj ga prepoznati.
Prisilili su ga da ti pomogne nositi križ, i ti si to prihvatio. Poslije se, kaže nam predaja, njegova nedragovoljnost pretvorila u dragovoljnost jer prisilna dobrota obezvrjeđuje onoga koji je čini, a dragovoljna iz sebe ižaruje čar neodoljive privlačnosti. Hvala ti, Šimune, što si htio pomoći. Isuse, hvala ti što nama u naše živote šalješ Šimune Cirence. Možda ih ne prepoznajemo, a možda ni oni ne prepoznaju što je to što rade kao ni zašto to čine. Daj da to prepoznamo kad pomažemo drugima, da znamo to činiti iz ljubavi prema tebi, iz posvemašnjega predanja tebi. Da ne mrmljamo, da se ne tužimo na križeve, na poteškoće osobne, obiteljske, narodne. Hvala ti, Isuse, što si ti ponio križ našeg naroda kroz cijelu njegovu povijest, i hvala ti što smo osjećali blagodat pripadnosti tebi i Crkvi tada kada smo se znali i htjeli okrenuti do krajnjih dubina svojega bića tebi i Ocu nebeskom u Duhu Svetomu. Otvori nam oči za ovaj sadašnji trenutak da ti znamo pripasti cijelim svojim srcem moleći i za druge pripadnike našeg naroda. Da prepoznamo ovaj trenutak milosti koji si namijenio našem narodu, a preko nas i drugim narodima. Amen.
VI. POSTAJA:
Veronika pruža Isusu rubac
Dobro koje činiš uz cijenu odricanja nema cijene.
Veronika u prijevodu znači prava slika. Gospodine, mnoštvo koje te okruživalo bilo je neprijateljski raspoloženo prema tebi, ali bilo je i onih koji su te s ljubavlju slijedili. Došla je neka žena. Što je tražila: Pomoć za sebe, ili…? Obrisala ti je svojim rupcem znojno i krvavo lice. Ti, koji si rekao da ni čaša hladne vode darovana potrebniku iz ljubavi prema tebi neće ostati nenaplaćena, pokazuješ da se sam držiš toga načela. Ostavio si utisnut svoj lik na njezinu rupcu. Ostavi, Gospodine, utisnut svoj lik u našim srcima, i daj da mi poput Veronike znamo brisati predrasude s lica naših bližnjih u svojim srcima i umovima. Da ih znamo gledati s ljubavlju, praštati im, biti im bližnjima, imati samilosti za pripadnike svojega naroda ponajprije, odricati se prestroga gledanja, odricati se neljubavi prema sebi i svomu, odricati se težnje da nas drugi vole više nego mi sebe, ili umjesto nas. Gospodine, na ovoj vjetrometini prostora i propuha narod⠧dje se stoljećima nalazimo, daj nam ljubavi, prave ljubavi prema sebi i svojima jer to je uvjet da bismo mogli druge voljeti kao sebe. Hvala ti što si dopustio da Veronika dođe i učini gestu ljubavi. Pomozi nam da svatko bude na svoj način Veronika u svojem svagdanjem životu. Amen.
VII. POSTAJA: Isus pada drugi put pod križem
Pad je pobjeda zemlje nad nebom, a ustajanje – neočekivana pobjeda neba.
Gospodine, tvoj križni put još nije dovršen. Evo, sada padaš drugi put. Težina, opterećenje čovječanstva, krivice, rane, ovisnosti, sve se to sručilo na tebe, i ti padaš, Gospodine. Ali time nas upozoravaš na duhovne padove, i upućuješ na to da ne možemo sami, da nam treba pomoć, izravna ili neizravna. Pokazuješ nam da drugi ne mogu sami bez nas i da traže pomoć. Hvala ti što pad nije sve. Pad nam samo otkriva da se nalazimo na zemlji i da smo od zemlje, ali isto tako da ne pripadamo zemlji jer se dižemo na noge. “Za let si, dušo, stvorena!” Pozivaš nas da imamo srce i duh u nebu, a tijelo na zemlji. Da taj spoj stvoriteljske ljubavi Očeve, tvojega otkupljenja, i posvećenje Duha Svetoga u nama nađu svoj sretan suodnos. Hvala ti na svim padovima našega života, ali i na ustajanjima. Hvala ti na svim bolestima, ali i na zdravljima. Hvala ti na svim bespućima, ali i na pronalaženjima pravoga puta. Hvala ti za osobna i narodna nesnalaženja, ali i pronalaženja izlaza. Ti si taj put, istina i život za svakoga osobno, za obitelj i za narod svaki. Ovoga trenutka posebno ti zahvaljujemo za naš narod, bilo ovaj u Domovini, bilo onaj u iseljeništvu. Hvala ti što ga tvoja ljubav drži. Daj da ga potpomaže i naše zajedništvo. Amen.
VIII. POSTAJA:
Isus tješi jeruzalemske žene.
Nada najduže i najdublje tješi zato što joj se ne žuri umrijeti.
Gospodine, kakav obrat! One su počele tješiti tebe, a ti si nastavio tješiti njih. Ispravljao si njihovu krivu utjehu spram tebe. Rekao si da ti nisi predmet njihova žaljenja, nego one same i njihova djeca. Hvala ti što si smogao snage tješiti druge kada si i sam trebao utjehu. Hvala ti što i nas pozivaš da tako činimo. I hvala ti što nas ovdje oslobađaš potrebe da lažno tješimo, i lažno budemo utješeni. Daj da imamo snage primiti utjehu i od onih od kojih to ne bismo htjeli primiti, te da znamo tješiti i onda i one kojima bismo najradije uskratili utjehu. Gospodine Životvorče, Duše Sveti, utjeho naša, hvala ti za sve utjehe u životu našem. Hvala ti što nas tješiš, Gospodine, da nam, kad god smo uz tebe, jamčiš da ne ćemo propasti. Hvala ti, Isuse, na svim utjehama u našim životima. Amen.
IX. POSTAJA:
Isus pada treći put pod križem.
Ne daj da padajući sustanemo. Daj da od drugih i od sebe ne odustanemo.
Gospodine, nakon ovog pada mnogi su odustali da ti više vjeruju. Potpuno su izgubili povjerenje u tebe. Mislili su: Zar je moguće da je to onaj kojega smo mi slijedili, zar je moguće da je to onaj koji je činio čudesa, koji je ozdravljao, koji je uspješno rješavao najnerješivije slučajeve, koji je liječio najteže i neizlječive bolesti? A evo, ušao si u najtežu operaciju povijesti čovječanstva, operaciju oslobađanja od besmisla života, od nemoći da ljubimo i budemo ljubljeni, od nemoći da se prašta i prima praštanje, od nemoći ulaženja u svetost. Pao si, Gospodine. U tebi su pali svi naši grijesi, u tvojem su padu sadržani svi naši padovi. Odvraćamo svoje misli od naših padova jer mislimo kako se trebamo prikazivati u boljemu svjetlu, a ti nam kažeš da priznanje loših i onih tamnih strana naše osobnosti ne znači umanjivanje našeg rasta, nego upravo ulaženje u stvarnost toga da smo ljudi s dobrom i zlom u sebi. Hvala ti što tvoja dobrota i tvoje povjerenje čine da se u nama sve više kristalizira tvoj lik, da ne živim više ja, nego ti živiš u meni, Isuse. Da živiš u svakome od nas osobno, u našim obiteljima i u našem narodu. Daj da se do kraja odlučimo za tebe dok ti zahvaljujemo na jubilejskoj godini tvoje milosti. Neka ovaj tvoj narod, narod hrvatski, ne zaboravi da je samo po tebi mogao i može biti predziđe kršćanstva. Neka tvoje povjerenje u nama ponovno probudi tu svijest i poslanje. Daj da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje. Hvala ti, Isuse, na povjerenju. Amen.
X. POSTAJA: Isusa svlače.
Odjeni nas u čistoću ljubavi svoje, Gospodine!
Gospodine, i tu su ti sramotu nanijeli, ili su barem mislili da će ti je nanijeti svukavši s tebe i posljednji komadić odjeće, izvrgnuvši te ruglu. Htjeli su te obeščastiti, ali tvoj odnos s Ocem nije mogao ni time biti pomućen, tvoja povezanost s nama nije mogla ni time biti prekinuta. Hvala ti što nas voliš i tada kada zloupotrebljavamo spolnost, hvala što čistoća tvoje ljubavi čini da nadilazimo sve što može obeščastiti našu vlastitu čistoću i čistoću spolnosti naših bližnjih. Hvala ti, Isuse, što nas zaodijevaš odjećom obnovljene nevinosti srca, duha, duše i tijela, obnovljenim pogledom na život i suživot. “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam 51). Amen.
XI. POSTAJA:
Isusa razapinju na križ.
Dok se radi nas razapinjao, Isus je strelice praštanja, a ne mržnje, odapinjao.
Razapinju te, probijaju tvoje ruke i noge. Razapet si, visiš između neba i zemlje u groznim mukama. Ali ne odričeš se ljubavi prema onima koji su to napravili. Ljubavlju se suprotstavljaš njihovoj mržnji. “I najmanja snaga ljubavi veća je od najveće snage razaranja” (J. Ratzinger). “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” Hvala ti, Isuse, što ti znaš što činiš kad praštaš, a praštaš jer ljubiš. Ali drugoga puta nema. Da je postojao neki drugi put u puninu života, ti bi ga odabrao. Očito, put ljubavi jedini je put, ali ta se ljubav mora dokazati kroz dimenziju križa da bi joj se povjerovalo i vjerovalo. Hvala ti što te ništa ne može rastaviti od ljubavi prema nama. Pomozi nam da i s nama bude isto. Da i nas ništa ne može rastaviti od ljubavi prema tebi i prema braći. Daj da ljubimo tada kada mržnja napada, daj da praštamo tada kada se čini da je praštanje kukavištvo i kada bismo od takve zahtjevnosti ljubavi najradije htjeli pobjeći. Daj nam blagoslov svojega križa za koji si zajamčio: U ovom ćeš znaku pobijediti. Ako dopustiš da križ u tebi pobijedi sve ono što mu se suprotstavlja, u tom ćeš znaku pobijediti i pobjeđivati. Amen.
XII. POSTAJA: Isus umire na križu.
Kad te na križ patnja pribija, duša se uz Boga privija, makar se iz grudi krik muke izvija.
Gospodine, nisi mogao ostati vječno razapet između neba i zemlje. Tvoje su muke bile veoma intenzivne, ali ipak ograničena trajanja, i uslijedila je smrt, otkupiteljska smrt. Hvala ti, Gospodine, što si ostao vjeran poslanju koje ti je Otac namijenio, a to je da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Hvala ti što si snagom ljubavi ušao u smrt koja je bila posljedica mržnje i pristajanja na razaranje, na sljepoću, na bijeg, na strah, na prekid rijeke života s izvorom. Hvala ti što te smrt nije mogla pobijediti, iako se činilo da si zapravo ti gubitnik. Hvala ti što te zlo nije moglo pobijediti, iako su mnogi mislili kako si pravi nemoćnik, da uopće nisi onaj za koga si se predstavljao. Hvala ti što si uzeo sve sablazni, sva kriva očekivanja, sva razočaranja naša i svu beznadnost života bez Duha, i to unio u grob, unio u smrt i ubio smrt, ubio grijeh, pobijedio Zloga. Hvala ti što si ti bio smrt smrti. Hvala ti što i nas pozivaš da umiremo grijehu, da umiremo zlu, da umiremo svemu negativnomu kako bi se u nama rodilo ono dobro i vrijedno za što se isplati živjeti, ali i za što se isplati umrijeti, ako zatreba. Hvala ti što si prvi prokrčio put spasenja i pozvao nas da idemo za tobom, početnikom i dovršiteljem naše vjere. Hvala ti, najbolji prijatelju i jedini Spasitelju i Otkupitelju, jedini posredniče između neba i zemlje, između Boga i čovjeka. Hvala ti, Bogočovječe, Isuse Kriste. Amen.
XIII. POSTAJA: Isusa skidaju s križa.
Svećenik kao žrtva na oltaru ruku Majke cijeloga svijeta.
Gospodine, ti nisi sišao s križa, tebe su skinuli s križa. Ako je istina da se 90% kršćanskih molitava sastoji od rečenice: Od križa oslobodi nas, Gospodine, onda je isto tako istina da ta molitva ne može biti uslišana jer ti ne oslobađaš od križa, nego po križu. Sam si pokazao kako se to radi. I hvala ti što si časno dovršio svoju životnu utrku. Tvoje je mrtvo tijelo u Marijinu naručju, u naručju one koja te ljubila više od ikoga, koja je znala suosjećati s tobom u svim tvojim situacijama: i uspjehu i neuspjehu, i odbacivanju i prihvaćanju, i očaranju i razočaranju. Ona ima sućuti za one koji su napravili to okrutno djelo ubojstva Bogočovjeka. Hvala ti, Majko, što si s nama u najtežim trenucima naših života, kada se oni ne mogu niti izreći, ali se osjećaju, kada duboko pogađaju temelje našeg bića. Hvala ti što si uz nas u mogućim i nemogućim trpljenjima. Hvala ti, majko žalosna. Hvala ti za nadu, vjeru i ljubav u Isusa i u ono što je Otac namijenio učiniti po njemu za naš spas. Hvala ti na tvojem suotkupiteljskom poslanju i njegovu potpunu ostvarenju na razini potpuno otkupljenoga stvorenja. Molimo te da se i nas sjetiš “sada i na času naše smrti”. Amen.
XIV. POSTAJA:
Isusa polažu u grob
U grob se ne pokopava život, nego smrt koja je zarez, a ne točka rečenice života.
Gospodine, u taj su grob neprijatelji položili nade, velike nade. Mislili su da je to kraj tvojega života, da prestaju smetnja i prepreka za njihove živote, za njihove ambicije. Prihvatio si i tu sablazan da sve ide redovnim tijekom. Nije bilo čudesna oslobađanja s križa kako su očekivali prijatelji, pobornici i simpatizeri tvoji. I evo, polažu te u grob koji je unajmljen?! Naizgled završetak, poraz. Ostavljaš dojam potpuna gubitnika, razočaravaš i prijatelje i neprijatelje. Hvala ti na grobovima svih milih i dragih našeg roda i naroda iz nedavnog i prijašnjih ratova, redovnih i izvanrednih smrti, naglih, pripravnih i nepripravnih. Hvala ti što si posvetio grobove svih koji u te vjeruju i što ova počivališta ljudskih tijela bude nadu u uskrsnuće. Hvala ti što su grobovi privremeni smještaji. Hvala ti što smrt nije kraj. Hvala ti što si i ti umro i pokazao kako smrt nije strašilo, nego sestra, kako je nazva sveti Franjo Asiški. Hvala ti na prijelazu, na novom rađanju, koji, s jedne strane, označuje smrt, a, s druge, život koji se nezaustavljivo nastavlja. Amen.
XV. POSTAJA:
Gospodin slavno uskrsnu
Drame Velikog petka zaplet uskrsnućem doživljava rasplet.
Ono što ni tvoji najbolji učenici nisu mogli ni u snu sanjati, iako si im o tome govorio na javi, da ćeš uskrsnuti, to se dogodilo. Pojedinačno si se i skupno susretao s onima koji su bili otvoreni za tu poruku, iako ne odmah. Trebalo je i vremena, kao što pokazuje slučaj dvojice na putu u Emaus. Trebalo je vremena da im se otvori srce, da se zapali čežnja, da se prvotno razočaranje pretvori u novo očaranje, u novo oduševljenje. Jer «trebalo je da Sin čovječji sve to pretrpi», a udružen sa Sinom Božjim to i nadvlada, da se ostvari i dogodi spasonosno trpljenje. Hvala ti na radosti uskrsnuća. Hvala ti što si ti pobjednik nad grijehom, zlom, Zlim i svakom bolešću. Hvala ti što od tebe počinje budućnost koja ničim ne može biti zaustavljena jer si razorio sve prepreke. Hvala ti što ostaješ i dalje s nama kao uskrsli Gospodin sa znakovima svoje muke koje uskrsnuće nije izbrisalo, nego ih je samo preobrazilo. Hvala ti na svakom našem uskrsnuću iz bijede, pakla, jada, grijeha, surovosti, neotkupljenosti. Hvala ti na tvojoj i našoj Majci koja je na osobit način bila sudionica tvojega uskrsnuća, koja nas otvara za sve blagodati uskrsnuća. Hvala ti, uskrsli pobjedniče, što tvoju pobjedu nitko i ništa ne može osporiti. Neka se u nama događa rascvat uskrsnuća, rascvat duhovnog života, procvat obraćenja, procvat i rast novog čovjeka, novog Adama i nove Eve, novoga čovječanstva. Hvala ti na budućnosti koja se otvorila toliko da je ni svi zasuni ovisnosti, grijeha, mraka i zla više ne mogu zatvoriti. Hvala ti na svjetlu koje obasjava sve pozemljare, koje se iz tvojega smrtnog tijela po uskrsnuću razlilo na svu povijest ljudsku i svu povijest našeg roda i naroda. Hvala ti što se uskrsnuće probijalo ispod zajedničkih i pojedinačnih mračnih nataložina u našoj povijesti. Hvala ti za moj narod, Gospodine, koji je tvoj dar ovim prostorima. Hvala ti na ovim prostorima koji su tvoj dar mojem narodu. Daj da budemo tvoj znak, znak osporavan, ali i uspravan. Budi blagoslovljen, Gospodine, po svojem uskrsnuću i blagoslovi nas njime. Amen.
Završna molitva
Gospodine Isuse Kriste, s tobom i tvojom Majkom zajedno smo išli tvojim i našim križnim putem. Sjećali smo se naših križnih putova kroz povijest. Podsjećao si nas kako nam valja ići tim putem jer je uzak i strm put koji vodi u život, a širok i lagodan put koji vodi u propast. Hvala ti što nam otkrivaš istinu o našem životu, istinu o Bogu i čovjeku, o svemiru, o ljudskoj sudbini iza koje stoji Očeva nakana da nas beskrajno usreći ako se otvorimo njegovu planu. Hvala ti što je to ljubav koja stoji iza našega stvaranja, ljubav koja stoji iza našeg otkupljenja, što je to ljubav koja stoji iza našeg posvećenja. Hvala ti što je moguće biti tvoj i tada kada se pitamo koliko je onih koji idu za tobom. Tebi nije važan broj, nego kroj, ali ipak došao si svima. Daj da naša ljubav bude toliko širokogrudna da nikoga ne isključuje iz svojega djelokruga. Ljubimo svakoga, pa i neprijatelje, jer znamo: Svi su djeca Božja. Mi to znamo, a svojom ćemo ljubavlju i njima pomoći da to doznaju. Usadi u nas misao kako nam valja na najbolji mogući način proživjeti ovaj život da bismo svi zajedno s tobom i s onima koji su ti na ovoj zemlji htjeli služiti i ostali ti vjerni do zadnjega daha svojega života uživali u vječnosti. Amen.